Iako je bio najjeftiniji auto u Jugoslaviji, ovaj auto je stekao kultni status, a zavolio ga je i Tom Hanks.
Početak je 1970-ih i Fiat radi na nasljedniku automobila koji je motorizirao Italiju i dobar dio Europe. Odluka pada na zadržavanje tehnologije Fiata 500, ali uz primjenu tada modernih linija.
Fiat 126 je u jesen 1972. debitirao na salonu automobila u Torinu. Njegove dimenzije ostale su kompaktne, a s duljinom od 3,05 metara bio je praktičan u uskim talijanskim ulicama. Dizajn je bio potpuno novi, kockast, u skladu s trendovima ranih 1970-ih.
Motor je ostao straga, i to zrakom hlađeni dvocilindrični, zapremine 594 ccm i snage 23 KS. Jurio je do 105 km/h, a na cesti je bio dinamičniji od prethodnika. Poboljšanja poput preklopive stražnje klupe i spremnika goriva smještenog ispod sjedala povećala su praktičnost.
Novi Fiat 126 se u matičnoj zemlji proizvodio do početka novog desetljeća. U Italiji je između 1972. i 1980. proizvedeno 1.352.912 primjeraka, piše Index.hr.
Maluch u Poljskoj
Pravu slavu Fiat 126 stekao je u Poljskoj, gdje se od 1973. do 2000. proizvodio pod licencom u tvornici FSM (Fabryka Samochodów Małolitrażowych). Tamo je postao narodni automobil, često nazivan “Maluch” (“mališan”), nadimak koji je 1997. postao i službeno ime modela.
Cijena je bila niska za automobil, ali visoka za prosječnog građanina – oko 20 mjesečnih plaća. Potražnja je ipak bila golema pa je otvorena dodatna tvornica u Tychyju, gdje se i danas proizvodi Fiat 500.
Između 1973. i 2000. u tvornicama u Bielsko-Białoj i Tychyju proizvedeno je ukupno 3.318.674 primjerka Fiata 126. Trećina je završila u izvozu.
Maluch kao globalni fenomen
Modeli Maluch vozili su se u mnogim zemljama na gotovo svim kontinentima. Primjerice, između 1985. i 1989. u Kinu je izvezeno više od 23.000 primjeraka, gdje su u mnogim gradovima služili kao taksiji. Samo u gradu Wengzhou bilo je 5.000 takvih vozila. No, to nije bio kraj njegovih putovanja preko oceana. 1988. Maluch je stigao i do Australije i Kube, gdje je izvezeno 14.000 primjeraka.
Prije 25 godina, 22. rujna 2000., točno u podne, posljednji Fiat 126 Maluch iz limitirane serije pod imenom “Happy End”, obojen u žuto, sišao je s proizvodne trake tvornice Fiat Auto Poland u Bielsko-Białoj. To vozilo završilo je u muzeju Fiata u Torinu, a jedno od posljednjih primjeraka i u Tehničkom muzeju u Varšavi.
Stalne preinake i nove verzije
Tijekom 1980-ih i 1990-ih Fiat 126p stalno je moderniziran: dobio je plastične branike, novi kokpit, sigurnosnu opremu i jače motore. Posebna verzija 126 BIS iz 1987. imala je vodom hlađeni motor i veći prtljažnik. Nakon 1994. uslijedile su daljnje nadogradnje s dijelovima iz Fiata Cinquecenta.
Globalna prisutnost i nadimci
Fiat 126p je bio izuzetno popularan u Poljskoj, Mađarskoj, na Kubi (gdje je zvan “Polqi” ili “Polaquito”) i čak u Australiji pod imenom FSM Niki. U bivšoj Jugoslaviji proizvodila ga je Zastava, gdje je dobio nadimak “Peglica”.
Na jugoslavenskom tržištu je bio najjeftiniji novi automobil. U vrijeme “Markovićevih dinara” za “peglicu” je trebalo raditi oko 19 mjeseci.
Kraj jedne ere
Proizvodnja Fiata 126 završila je u rujnu 2000. Posljednjih 1000 primjeraka bilo je obojeno u žuto i nosilo je oznaku “Happy End”. Posljednji proizvedeni automobil danas je, kao što smo rekli, dio zbirke muzeja Fiata u Torinu.
Ukupno je proizvedeno oko 4,7 milijuna Fiata 126, od čega je više od 3,3 milijuna izašlo iz poljskih tvornica. Ovaj automobil, iako malen, ostavio je ogroman trag i postao legenda svakodnevnog života u mnogim zemljama.
Vrisak.info
