Iako Prelude u novom izdanju nije sve razveselio, sportski model pobudio je nadu u povratak još jednog kultnog modela.
Iako je zadnji primjerak proizveden 2009. godine, ovaj Hondin klasik i danas uživa status božanstva poput prve generacije NSX-a ili pak konkurentne Toyote MR2. S2000 je ostao upamćen po jedinstvenoj kombinaciji motora koji se ne stidi visokih okretaja, ručnog mjenjača i odličnog temelja u vidu rasporeda masa i krutosti karoserije.
Neovisni dizajneri Luca Serafini i Theophilus Chin svatko na svoj način zamislili su kako bi se kultni roadster s pogonom na stražnje kotače mogao uklopiti u suvremeni dizajnerski jezik, pritom crpeći inspiraciju iz Hondina novog hibridnog coupea.
Serafinijeva vizija
Luca Serafini iz LS Design studija odlučio se za potpuno novo oblikovanje umjesto jednostavnog redizajna starog modela, ali rezultat je i dalje prepoznatljivo S2000. Najveća promjena vidi se u modernim, agresivnim LED svjetlima, oštrijim i definiranijim od onih na modelu Prelude.
Nova svjetla smještena su ispod dugog, skulpturiranog poklopca motora, uz aerodinamično vjetrobransko staklo i čiste površine karoserije. Poznati detalji, poput naplataka s pet krakova i sportskih otvora na braniku, podsjećaju na originalni model AP1, a ne na kasniju verziju AP2.
Serafini je pojasnio svoju ideju: “Što bi bilo kad bi se legendarna S2000 ponovno rodila danas? Zamislio sam kako bi Honda mogla vratiti duh svog najčišćeg roadstera – čiste proporcije, visoke okretaje i onaj bezvremenski osjećaj vožnje s otvorenim krovom. Vizija koja povezuje nasljeđe s modernijom, oštrijom estetikom. Prelude vibracije, ali čišće i uravnoteženije.”
Dosljedan originalu
U renderima Theophilusa China, proporcije su ostale vjerne originalnoj formuli: dugačak poklopac motora, nisko postavljena karoserija, mekani sklopivi krov i kompaktna kabina s dva sjedala. Ipak, dizajn je osvježen novim karoserijskim panelima inspiriranima kasnijom fazom S2000.
Prednji dio koristi svjetla s modela Prelude, uz tanku masku i veći otvor za zrak na braniku. Bočni profil donosi modernije oblike, uvučene kvake i aerodinamične otvore iza prednjih blatobrana.
Straga je nostalgija zamijenjena suvremenim elementima, LED svjetlosnom trakom preko cijele širine i crnim umecima na braniku. Iako taj dio nije tako elegantan kao originalni stražnji kraj, zadržani su dvostruki ispušni otvori koji dominiraju dizajnom.
Zanimljivo, ovi ispusi otkrivaju da koncept nije zamišljen kao potpuno električni. Budući da Honda trenutačno smanjuje ulaganja u električna vozila u korist hibrida, motor s unutarnjim izgaranjem čini se logičnijim izborom.
Što bi moglo pokretati modernu S2000?
U skladu s izvornom filozofijom, obožavatelji bi gotovo sigurno priželjkivali motor visoke turaže, atmosferski benzinski pogon sličan legendarnom 2.0-litrenom F20C motoru iz modela AP1 sa 240 KS, ili 2.2-litrenom F22C1 iz modela AP2, koji je imao više okretnog momenta pri nižim okretajima.
Čak i dva desetljeća kasnije, F20C se i dalje može nositi s današnjim laganim sportskim automobilima, nudeći veću snagu od konkurencije. Honda bi mogla posegnuti za 2.0-litrenim turbomotorom iz Civica Type R koji razvija 325 KS. Teoretski, dodatak hibridnog sustava mogao bi poboljšati performanse i smanjiti emisije, no to bi narušilo laganu, purističku filozofiju kojom se izvorni S2000 proslavio. Svi znamo što se dogodilo drugoj generaciji NSX-a.
Najveća prepreka krije se u mehanici. Honda trenutačno nema platformu s pogonom na stražnje kotače prikladnu za mali roadster, što otežava, ako ne i onemogućuje, natjecanje s modelima poput Nissana Z.
Vjerojatnost povratka pravog S2000 ostaje mala. Hondina trenutna strategija uključuje lansiranje 13 novih hibridnih modela do 2030. godine, što ostavlja malo prostora za mali roadster ograničene proizvodnje.
Ipak, naše je pravo da uživamo u prijedlozima neovisnih dizajnera i sanjarimo.
Vrisak.info
