Turbofolk nema alternative

Je li turbo folk pogled na svijet, političko uvjerenje ili način života?

Treba li nam turbo folk?, naziv je prve javne tribine koju je sa svojim učenicima na izbornoj nastavi iz sociologije organizirala profesorica Danijela Galić. U prepunom amfiteatru Gimnazije fra Dominika Mandića nazočni su, vjerujem, mogli čuti pregršt zanimljivih informacija i naučiti dosta o tome sveprisutnom fenomenu tipičnom za tzv, instant naraštaj, kako  ih je nazvao jedan od sudionika razgovora.

Uz voditelja razgovora Nikolu Franu Zovku, sudjelovali su: Lara Rezić, Luka Slišković, Mate Kožul, Marin Marić, Tihomir Kraljević i Marino Kožul. Svi nazočni mogli su se uvjeriti kako su se sudionici rasprave vrlo ozbiljno pripremili za nju. I ozbiljno ‘nabrijali’ na temu: Je li turbo folk pogled na svijet, političko uvjerenje ili način života?Mogu  li njegovi protagonisti toliko utjecati na nas da zaboravimo tko smo i koje su nam  prave vrijednosti?Mogu li nam biti uzori u bilo čemu? Kako se i kad turbo folk s gradskih periferija i neuglednih straćara preselio u središta , tamo gdje se zabavljaju oni koje uvjetno možemo nazvati današnjom elitom?

Koliko su ozbiljno ovoj  temi pristupili širokobriješki gimnazijalci vidjelo se po količini pripremljenog materijala i informacijama kojim su raspolagali. Citirao se crnogorski glazbenik Rambo Amadeus koji je i autor spomenutog naziva, te njegova definicija: „ Turbofolk nije samo muzika.  Turbofolk je nekritička upotreba tehnologije.“Osim  mišljenja pojedinih autoriteta koji su se očitovali o ovoj temi, iznosili su se i rezultati različitih anketa i ispitivanja javnog mnijenja. Postoji li bitna razlika između zvijezda turbofolka i zvijezda nekih drugih glazbenih žanrova u hrvatskoj glazbi? Što je to s čime turbofolk tako snažno privlači mlade ljude kad  u njegovu izrazu, kako u glazbi, tako i u tekstovima pjesama nema elemenata umjetnosti? Pripremljeni su i pročitani neki tekstovi ekstremni po svojoj turbonaivnosti po izboru sudionika rasprave. Turbofolk danas, nažalost, nema alternativu, čulo se od jednog sudionika u raspravi,  koji je svoju tvrdnju argumentirao podatcima koji bilježe konstantan pad popularnosti pojedinih glazbenika koji bi s pravom mogli nositi titulu umjetnika. Kako se tako nesuvisli i banalni tekstovi mogu natjecati sa stihovima jednog Arsena Dedića, Đorđa Balaševića ili Miladina Šobića?, bilo je retoričko pitanje koje nas je natjeralo na razmišljanje. Makar držim da se publika u prepunom amfiteatru trebala više uključiti u raspravu, vjerujem da  je ovaj prvi put bio samo ‘ispitivanje terena’.

Saznali smo da mladi Širokobriježani koji su sudjelovali na raspravi slušaju glazbu uistinu širokog spektra, ovisno o raspoloženju  – od gregorijanskih korala, klasike, preko r’n’rl 60. I 70. Ih godina, pa do suvremene hrvatske domoljubne glazbe.

Pogođena tema, ozbiljno pripremljena rasprava, veliko zanimanje i odlično popunjena mjesta u amfiteatru, jamac su da ćemo opet uskoro uživati u sličnim događajima, prenosi web stranica gimnazije fra Dominika Mandića.

Vrisak.info

Related Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.