Navršilo se točno godinu dana otkad je Željko Komšić izabran bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Tako su Bošnjaci u kolektivnom šefu države dobili dva člana a Hrvati ostali bez i jednog i to ukupno po četvrti put u postdaytonskog povijesti BiH.
Nametanju Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva prethodila je snažna protuhrvatska kampanja u velikom dijelu sarajevskih medija koja je kao matricu koristila ratnu bošnjačku propagandu u kojoj su „pošteni“, i kao takvi „prihvatljivi“, oni Hrvati koju su odani sarajevskoj političkoj čaršiji, u prvom redu vrhu SDA, dok su svi ostali „ekstremisti i fašisti“ koji su neprijatelji „jedne i jedine“. Dakle, „ekstremistima“ i „fašistima“ su prikazivani oni Hrvati koji žele sami sebi birati političke predstavnike i ne pristaju na to da im se politički predstavnici nameću. Riječ je o gotovo 100% hrvatskoga stanovništva u BiH.
Tako je knjiga s „poštenim“ Hrvatima spala na svega dva-tri imena, među kojima se najviše ističe upravo ono Željka Komšića. Svi drugi Hrvati su time pretvoreni u neprijatelje BiH i bošnjačkog („temeljnog“) naroda.
Pred same izbore u sarajevskim medijima otvoreno se huškalo Bošnjake protiv Hrvata; govorilo se kako u Predsjedništvu BiH mora biti odnos 2:1 za Bošnjake; kako Čović ruši Bosnu; kako su Hrvati „UZP – narod“; kako su fašisti i čitav niz drugih teških kvalifikacija koje su za cilj imale jednostavno unijeti mržnju između Bošnjaka i Hrvata te tako Bošnjake motivirati da glasuju za Komšića.
Plan je i uspio te je naposljetku Komšić dobio više bošnjačkih glasova nego prvi bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.
No, što su Bosna i Hercegovina, ali i sami Bošnjaci dobili nametanjem Komšića Hrvatima?
U prvom redu, dobili su nikad manje funkcionalnu državu koja je samo potvrdila svoj status propale države, u kojoj ništa ne funkcionira niti ima ikakve šanse profunkcionirati. Dobili su totalno urušavanje međunacionalnih (bošnjačko-hrvatskih) odnosa; dobili su i nikad jači HDZ BiH i Dragana Čovića; dobili su sukobe i sa Hrvatskom i sa Srbijom… dobili su sve ono za što su mislili da će izbor Komšića spriječiti. K tomu, doveli su na funkciju i totalno potkapacitiranog čovjeka, kojemu je najveći domet „seosko“ svađanje sa susjedima, čime u biti sramote sve stanovnike BiH.
Ipak, najveće Komšićeve „zasluge“ su u tomu da je on jedan od kotačića koji efektivno onemogućava uspostavu bilo kakve vlasti u BiH. Pored priče o ulasku BiH u NATO i slanju famoznog ANP-a, puno veći problem u procesu uspostavi vlasti je nemogućnost dolaska do izmjena Izbornog zakona BiH na način da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike.
Naime, SDA nikad neće pristati na takve izmjene Izbornoga zakona jer bi to značilo da se odriču luksuza uzurpiranja političkih pozicija rezerviranih za predstavnike hrvatskoga naroda. Dakle, morali bi se odreći i samog Komšića, a time posredno i priznati da su u posljednjih 20 godina sustavno radili na političkom obespravljivanju Hrvata, uz obilatu pomoć međunarodnoga faktora.
S druge strane, Hrvati ne mogu prihvatiti postojanje fenomena Komšić, i moraju insistirati na izmjenama rupa u zakonu koje omogućavaju njegovu pojavu.
Rezultat je totalna blokada političkog života u zemlji. Gotovo niti jedna jedina institucija ne funkcionira niti ima izgleda da će uskoro profunkcionirati. Demokratski izborni proces je do kraja obesmišljen i postavlja se pitanje čemu država BiH uopće više služi?
U međuvremenu, osamostaljenje RS-a postaje sve izvjesnije kao i to da bošnjačku politiku taj entitet više ne zanima. Zanima ih samo Federacija, gdje su im problem Hrvati.
Nametanje Komšića Hrvatima zapravo je samo dio jednog procesa koji na kraju treba rezultirati pretvaranjem FBiH u unitarni entitet s bošnjačkom većinom. U tom procesu će nastradati država BiH, ali izgleda da za njom više nitko ne žali.
Samim Hrvatima je pak nametanje Komšića na jedan neobičan način čak i pomoglo u definiranju političkih ciljeva. Novi Izborni zakon je hrvatski politički minimum ispod kojeg ne smiju ići. Hrvati se moraju boriti protiv ponavljanja fenomena Komšić po svaku cijenu. Sve drugo je politikantstvo i foteljaško kalkuliranje.
Ukoliko bilo koja hrvatska politička opcija pristane formirati vlast bez da se osiguralo da se fenomen Komšić više nikad neće ponoviti, bit će to veleizdaja vlastitoga naroda epskih razmjera.
Jurica Gudelj/Dnevnik.ba
