Na ovaj potez dvije države su se odlučile iz čisto ekonomskih razloga, budući da će razvoj novog zrakoplova nesumnjivo koštati desetke milijardi dolara. Podsjetimo, Amerikanci su na razvoj i proizvodnju svoja dva višenamjenska borbena zrakoplova pete generacije,F-22 RaptoriF-35 JSF, potrošili 66,7 milijardi dolara, odnosno 405,6 milijardi. Takve resurse ove dvije države same za sebe, pa čak i zajednički, teško mogu odvojiti za jedan vojni projekt.
Očekuje se da vodeću ulogu u projektu preuzme Francuska, konkretno kompanija Dassault, koja proizvodi odlični, iako skupi, borbeni avion 4++ generacije –Dassault Rafale. S druge strane, njemački doprinos bit će u financiranju projekta i naknadnoj kupovini većeg broja novih zrakoplova. Sličan projekt dvije države već imaju u pogledu razvoja novog tenka, uz to da će u tom slučaju Njemačka imati vodeću ulogu u razvoju.
Upravljat će dronovima
Očekivano, detalji o novom projektu slabo su poznati, ali nekoliko se stvari ipak može pretpostaviti o mogućnostima novog aviona. Budući da će zamijeniti Rafale (Francuska) iEurofighter(Njemačka), koji oba imaju dva motora, za očekivati je da će i novi avion imati dva motora. Nadalje, trebao bi imati i stealth karakteristike, to jest smanjenu vidljivost za radare, a budući da će zbog toga naoružanje biti “skriveno” u unutrašnjosti aviona, očekuje se da će biti i većih dimenzija nego što su to Rafale i Eurofighter. Novi zrakoplov imat će i napredni radar i moćni kompjutor koji će mu omogućiti brzo dijeljenje podataka s drugim platformama. Među ostalim, pilot bi trebao imati i mogućnost da iz svojeg aviona upravlja “jatom” dronova kojima će napadati neprijateljske ciljeve.
Također, avion će biti višenamjenski, osposobljen za borbu u zraku s drugim avionima, ali i gađanje ciljeva na zemlji. U tu svrhu imat će projektile zrak-zrak (vjerojatno neka modernija verzija Meteora) te projektile zrak-zemlja i bombe s mogućnošću navođenja. Zbog zahtjeva Francuske, avioni će imati mogućnost da nose i projektile s nuklearnim bojnim glavama.
Razvoj će trajati 22 godine
Ono što još nije sigurno je eventualna mogućnost aviona da polijeće i slijeće s nosača zrakoplova, kojeg u ovom trenutku ima samo Francuska (Charles De Gaulle). Naime, to bi zahtijevalo težu i otporniju opremu za slijetanje što bi sigurno podiglo trošak razvoja.
Sam zrakoplov sigurno neće biti u operativnoj službi prije 2040. godine, pogotovo kad se uzme u obzir vrijeme koje je bilo potrebno da se razviju usporedivi avioni pete generacije u SAD-u (više od 10 godina za F-22 i oko 20 godina za F-35). Dodatni razlog za duži razvoj bit će već spomenute financije – naime, Francuska će sljedeće godine za vojsku iz proračuna izdvojiti 39,7 milijardi dolara, dok će Njemačka potrošiti nešto više, 43,5 milijardi dolara. S obzirom na složenost projekta, nije isključeno da će na razvoj i proizvodnju novog aviona trebati iznos koji danas odgovara budžetu za obranu obje države. Sam razvoj trebao bi pak početi kasnije ove godine s izradom prvih studija o novom zrakoplovu.
vrisak.info
