Da i od lošega može biti gore, potvrđuje razvoj prilika u pčelarstvu. Pčelari nisu bili nezadovoljni 2019., potom je došla za njih, govorili su, loša 2020., međutim, da i od lošega ima gore, potvrđuje ovogodišnja bilanca o kojoj govori Ivo Matić, pčelar iz Grabovina kod Čapljine.
Livade bez cvijeta
”Kažu, u stotinu godina nije bila lošija godina! Lanjska godina bila je stvarno slaba, mislili smo da se ne može ponoviti, ali ova je još lošija. Zanimljivo, ni lani, a ni ove godine nismo imali proljeće, nego je bila zima do kraja svibnja. Nakon zime počeli su toplinski udari, ove godine nezapamćeni. Ne čudi to za Hercegovinu, ali bili su i u Bosni, u planini. Temperatura je dosezala 35 stupnjeva. Kiše u planini, u Bosni, nije bilo tri mjeseca! Sve je izgorjelo, livade spaljene, bez cvijeta. Kiše nije bilo cijeli lipanj, pa ni srpanj, pala je na koncu kolovoza kada je gotovo sve izgorjelo. Ljudi u Glamoču ne pamte da je ovako ikada bilo”, govori za Večernji list.
Zbog COVID-19, osim rodnog Broćanca u neumskom zaleđu, Ivo po Hercegovini proljetos nije vozio pčele, ali ih je, po tradiciji, vozio u Bosnu, i to bez rezultata.
”Dugoročne su prognoze javljale da će cijeli lipanj u Bosni biti kišovit, a ni jedna kiša nije došla. Bio je pokoji lokalna pljusak, ali od toga nema ništa. Lokalne kiše ne znače ništa, ispare za dva dana, dođe toplinski udar… Na kraju smo pčele beskorisno vozili, stvarali troškove”, kaže Matić. Jedini prinos ovog profesionalnog pčelara bio je na samom početku sezone u Broćancu.
”Nešto je dala rana drača i nešto malo kadulja, ali skromno, da se održe pčele i da u kući imam koji kilogram meda”, kaže dodajući kako je kiša zakasnila 15-ak dana, a da je opet pala nakon 10-ak dana, možda bilo bi vrijeska, da se pčele mogu barem održati, sakupiti zimnicu. Objašnjava i koliko je meda potrebno u košnici da bi pčele mogle prezimiti.
”Kod nas je dovoljno da u košnici ima 10 kg, a u Bosni 15 kg jer je tamo jača zima. Tko nema 10 kg meda, pčele mora prehraniti mednom pogačom ili sirupom”, kaže ističući da u njegovu pčelinjaku ipak neće biti šteta.
Kako preživjeti
”Kod mene se broj pčelinjih zajednica neće smanjiti jer sam aktivan, održavam ih. Svi koji ih budu prehranjivali sirupom, dobit će nekvalitetnu pčelu, ali će barem opstati”, kaže Ivo dodajući kako je sve obeshrabrilo dio mlađih pčelara.
”Neke su obeshrabrile loše paše. Čuo sam da se u Čapljini prodaju dva-tri pčelinjaka, a čujem da toga ima i u Ljubuškom, ljudi bježe u Njemačku jer ovo nema perspektivu ako se nastave ovakve godine”, kaže.
U Njemačkoj je pčela proglašena ugroženom vrstom, dobivaju ogromne poticaje. Ove godine i RH je davala poticaje pčelarima da kupe šećer kako bi spasili pčele. Dotad, pčelari juga Hercegovine razmišljaju kako izimiti pčelu.
Vrisak.info
