Nedostatak radne snage u Bosni i Hercegovini postaje sve ozbiljniji problem, a posebno u poljoprivredi. Iako dnevnice dosežu i do 100 KM, poljoprivrednici se suočavaju s problemom pronalaska sezonskih radnika.
Nedostatak berača trenutačno je proizvođačima voća u Bosni i Hercegovini najveći problem, piše Večernji list BiH. Sposobnog i odgovornog radnika je teško, gotovo pa nemoguće naći, jedinstvena je ocjena voćara, piše Večernji list.
Pojedinci su mišljenja da bi robotima mogli nadomjestiti manjak radne snage. I zaista, ako je suditi po razvoju tehnologije, nema sumnje da je to budućnost agrara, ali pitanje je tko će je doživjeti?
Dok roboti ne stignu na brdoviti Balkan, prinuđeni su “jagmiti se za radnike” ili ih uvoziti. Radnici iz Indije, Afrike, Kine i Turske nerijetko su dominantni na gradilištima.
Na početku je bilo neobično, sada smo se naviknuli. Još uvijek ih nema na semberskim njivama, ali poljoprivrednici iz Bijeljine kažu da ne bi imali ništa protiv jer sezona počinje, a raditi nema tko. Đorđe Vakčić ima više od 9000 sadnica jagoda. Supruga i on ne mogu stići sve, povremeno, ako uspiju pronaći, u pomoć zovu radnicu.
– Radne snage nema više, kažu, smanjene površine. Pa da, zato što nema, neće nitko raditi. Ali je li najveći problem radna snaga u ovom trenutku? Pa, među ostalim, nije presudno, ali dosta to utječe, sve utječe. Možemo reći, zbog te globalizacije mlađi bježe u grad za nekim lakšim poslom. Ovo je ipak jako mukotrpno, teško je. Nije nešto fizički, ali stalno treba nešto raditi – kazao je za ATV Đorđe Vakčić.
Ovih dana stavljaju se folije na zasad lubenica. Opsežan je to posao, kaže Milan Blagojević. Morao je smanjiti proizvodnju, među ostalim, i zbog nedostataka radne snage.
– Sve je teško. Proizvodnja je teška i skupa. Nema ni radne snage, jednostavno, nema više tko raditi. Stari više ne mogu, mlade to ne zanima i samim tim proizvodnja se mora smanjivati. Sve je skuplja i skuplja. Na kraju krajeva, kada dođemo do kraja, do finala, najteže je tržište. Najteže je prodati – kaže Milan Blagojević, prenosi ATV.
Dnevnice u jeku sezone na semberskim njivama dosezale su prošle godine i do 100 KM, ali je očigledno većini lakše uplatiti listić u kladionici i čekati da novac padne s neba nego se uputiti na njivu i raditi, kažu poljoprivrednici.
Problem sa sezonskim radnicima u poljoprivredi i ne čudi s obzirom na to da poslodavci u BiH posljednjih godina ne mogu pronaći ni stalne radnike.
Male plaće, loši uvjeti rata i općenito odnos poslodavaca prema zaposlenicima natjerali su mlade, ali i one nešto starije, da bolje uvjete života i rada pronađu negdje na zapadu.
Dolaskom ljeta veliki broj onih koji su ostali u BiH odlazi na sezonske poslove na Jadran, gdje tijekom ljeta mogu zaraditi više novca nego u BiH za cijelu godinu.
Lov na sezonske radnike je pri kraju, mami se osiguranim smještajem, hranom i velikim plaćama, ali i pogodnostima po završetku sezone.
Edin Salispahić iz Sarajeva uskoro ide u Hrvatsku na sezonski rad, i to prvi put. Dogovor s poslodavcem je, kako kaže, ozbiljan i korektan. Prilika je to koju ne želi propustiti.
– Izabrao sam ugostiteljstvo jer sam komunikativan, znam s ljudima i jednostavno volim taj dinamičan ambijent – stalni kontakt s gostima, timski rad i svakodnevno nešto novo. S obzirom na ekonomske prilike u BiH i činjenicu da je ovdje teško doći do stalnog i pristojno plaćenog posla, osjećam da nemam puno izbora. Primoran sam pokušati vani, barem na nekoliko mjeseci, da nešto zaradim i barem malo olakšam situaciju. Početak rada je zakazan za kraj svibnja, a planiram ostati do početka listopada ako sve bude išlo po planu. Iskreno se nadam najboljem -da će uvjeti biti dobri, da ću steći iskustvo i da će se trud isplatiti – ispričao je Salispahić za Oslobođenje.
Sličnih priča je na tisuće, neki već godinama zimu provode u BiH, dok ljeti rade na Jadranu. Susjedima je potraga za radnom snagom još jedan uteg u izazovnoj sezoni koja samo što nije počela, a lov je pri kraju. Sezonci pakiraju kovčege. U tome što susjedima nedostaje radnika ovi domaći vide priliku za zaradu. I to dobru.
Oglasi su na sve strane. Mami ih se osiguranim smještajem, hranom i velikim plaćama. Recepcionari, konobari, kuhari, sobarice i čistačice od zarade, ako im se posrećilo i od napojnica, mogu živjeti dobar dio godine a da ništa ne rade.
Za konobare gotovo da nema plaće ispod 1.200 eura, barmeni mogu zaraditi između 1.100 i 1.600 eura mjesečno, a recepcioneri od 1.000 eura pa naviše. Velika je potražnja za kuharima, čije se plaće kreću od 1.800 do 2.500 eura, dok šefovi kuhinja mogu zaraditi i puno više.
U hotelijerstvu vlada velika potražnja za sobarima i sobaricama, gdje zarada ide i do 1.400 eura mjesečno. U Hrvatskoj su plaće za osmosatno radno vrijeme više za 100, pa i 150 posto nego kod nas, u Crnoj Gori za oko 100 posto…
Za razliku od Hrvatske ili Zapada, kod nas je privući strane radnike daleko teže. Kvalitetan radnik, neovisno o tome odakle dolazi, ako odluči napustiti svoju državu, najčešće će težiti razvijenijim zemljama, a uz mnogo muke doći će u BiH.
Možda je u ovim krajevima višestruko bolje nego u onima iz kojih dolaze, ali BiH, nažalost, ima loš imidž te, tko ne mora, uglavnom neće rado doći.
Vrisak.info
