Svima je poznato kako kombinacija sira i maslinova ulja oduševljava i najzahtjevnija nepca, a gurmani bi uskoro mogli taj specijalitet degustirati kao spoj dvaju bosanskohercegovačkih proizvoda zaštićenih na razini Europske unije. Livanjski sir već je upisan u registar zaštićenih proizvoda EU, a uskoro bi mu se trebalo pridružiti ekstra djevičansko maslinovo ulje Hercegovine.
U Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine ovih se dana intenzivno radi na pripremi zahtjeva za zaštitu ulja, koje se naziva i zlatnim kapima Hercegovine, na razini EU. BiH bi tako uskoro mogla dobiti i drugi prehrambeni proizvod upisan u registar oznaka podrijetla i zemljopisnog podrijetla, dok istodobno ni jedna druga zemlja u našoj regiji koja je u procesu pristupanja EU nema ni jedan prehrambeni proizvod u registru EU-a.
Kako bi prehrambeni proizvodi u BiH ušli u viši cjenovni rang i zaštitili se od plagiranja, potrebno je da proizvođači ispune uvjete za dobivanje neke od kategorija kvalitete proizvoda. Naime, registrirani nazivi prehrambenih proizvoda zaštićeni su od nezakonite komercijalne prakse, poput izravne ili neizravne komercijalne upotrebe, nezakonitog korištenja registriranog imena, lažnog oglašavanja i imitacije.
Proizvoda koji su registrirani kao “zaštićena oznaka podrijetla” (ZOP) su oni koji imaju najjaču vezu s mjestom proizvodnje. Proizvod s oznakom ZOP u cijelosti je proizveden na određenom zemljopisnom području primjenom priznatih vještina i korištenjem sirovina i sastojaka koji također potječu iz tog područja. Kvaliteta proizvoda označenog ovom oznakom izravno je povezana prirodnim i ljudskim čimbenicima zemljopisnog područja proizvodnje.
Pored toga, zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) naglašava odnos između određenog zemljopisnog područja i imena proizvoda. Pri tome se određena kvaliteta, reputacija ili druga karakteristika u biti mogu pripisati njegovu zemljopisnom području. Proizvod s oznakom ZOZP svojom je kvalitetom i ugledom povezan s točno određenim zemljopisnim područjem na kojem se provodila ključna odnosno najmanje jedna faza u proizvodnji tog proizvoda.
Naposljetku, sustav za zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS) uspostavljen je kako bi se očuvali tradicionalni načini proizvodnje i recepti tako što će se proizvođačima tradicionalnih proizvoda pomoći u njihovu plasmanu na tržište. ZTS nosi proizvod koji može biti proizveden bilo gdje, ali je proizveden po tradicionalnoj recepturi, tradicionalnim postupcima i metodama proizvodnje ili korištenjem tradicionalnih sastojaka.
Pravilnik usklađen s EU legislativom
Pravilnik o sustavima kvalitete za prehrambene proizvode u BiH usklađen je s legislativom Europske unije, a samim time proizvodi koji prođu ovaj proces mogu biti zaštićeni u EU. Inače, u 2017. godini proizvodi sa zaštićenim oznakama izvornosti, zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta činili su 7% ukupne prodajne vrijednosti europskih poljoprivrednih proizvoda, što je iznosilo 77 milijardi eura.
Postupak registracije pokreće se zahtjevom koji se podnosi Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine koja vrši formalno-pravnu provjeru zahtjeva. Stručnu provjeru zahtjeva vrši Povjerenstvo za registraciju oznaka podrijetla, oznaka zemljopisnog podrijetla i dodjelu oznaka zajamčeno tradicionalnog specijaliteta prehrambenih proizvoda u BiH.
Agencija za sigurnost hrane BiH je, na prijedlog Povjerenstva za registraciju oznaka podrijetla, oznaka zemljopisnog podrijetla i dodjelu oznaka zajamčeno tradicionalnog specijaliteta prehrambenih proizvoda u Bosni i Hercegovini u protekle četiri godine donijela 20 rješenja o registraciji zaštićenih oznaka, navodi se na mrežnoj stranici Agencije za sigurnost hrane BiH.
Agencija za sigurnost hrane BiH je na svojoj web stranici kreirala interaktivnu mapu 20 zaštićenih proizvoda na kojoj se mogu pronaći svi relevantni podaci o proizvodima kao i tvrtkama i pojedincima koji su podnijeli zahtjev za neku od kategorija zaštite, prenosi Vecernji.ba.
1. Ekstra djevičansko maslinovo ulje Hercegovine
Ekstra djevičansko maslinovo ulje Hercegovine dobiveno je izravno iz ploda masline (Olea europea L.) od sorti maslina koje rastu u uzgojnom području Hercegovine, isključivo mehaničkim postupcima, i zadovoljava propisana fizikalno-kemijska i organoleptička svojstva. Sve faze proizvodnog postupka odvijaju se u definiranom području nižih dijelova Hercegovine, a masline dolaze isključivo s tog područja.
U trenutku stavljanja na tržište, ulje ima sljedeća svojstva: maseni udio slobodnih masnih kiselina (kao oleinska kiselina) ≤ 0,6%, peroksidni broj ≤ 5 mmol O2/kg, K232 ≤ 2,5; K270 ≤ 0,22; Delta-K ≤ 0,01. Organoleptički profil srednjeg do jakog intenziteta s uravnoteženom gorčinom i pikantnošću, voćne note su srednje ili izražene, s mirisima poput trave, zelenog lišća, te svježih maslina s naznakama povrtnih mirisa.
Okus je čist, ugodan, s izraženom gorčinom i pikantnošću. Osjeti se uravnoteženost okusa. Monosortna ulja moraju sadržavati najmanje 80% dotične sorte. Specifične karakteristike proizlaze iz prirodnih uvjeta zemljopisnog područja i ljudskog faktora. Interakcija tih čimbenika stvara prepoznatljiv skladan okus s uravnoteženim notama pikantnosti, gorčine i voćnosti.
2. Banjalučki ćevap
Banjalučki ćevap je tradicionalno gotovo jelo koje se sastoji od mesnog dijela, ćevapa, koji se priprema od junećeg mesa i začina te lepinje koja je napravljena od pšeničnog brašna, vode i kvasca.
Mesni dio gotovog jela ima oblik pločice koja se sastoji od četiri spojena valjkasta dijela. Fizička svojstva pečenog mesnog dijela Banjalučkog ćevapa su: masa 39-59 g, duljina 6-8 cm, širina 5-6 cm i visina 1-1,5 cm. Lepinja za Banjalučki ćevap je pekarski proizvod okruglog oblika, promjera 13-17 cm i visine (u sredini) 3-4 cm. Masa pečene lepinje kreće se od 137-174 g.
Prema tradiciji, ćevap se peče na roštilju koji se sastoji od ložišta za ugljen i ploče na kojoj se obavlja pečenje. Ploča za pečenje sastoji se od manjih rebrastih ploča koje su razmaknute nekoliko milimetara. Pečenje se odvija na žaru koji nastaje izgaranjem drvenog ugljena. Trajanje termičke obrade mesa je 6-10 minuta.
Potrebno je održavati stalnu temperaturu roštilja tijekom termičke obrade. Lepinja se tradicionalno, reže po sredini i drži na vrhu ploče za pečenje uz povremeno pritiskanje mesa kako bi upila masnoću koju meso otpušta. Banjalučki ćevap se servira na tanjuru, sa salvetom i drvenim čačkalicom zabodenom kroz salvetu u lepinju.
Kao prilog se poslužuje crveni luk narezan na listove, prethodno posoljen, ljuta feferon paprika i papar. Prema tradiciji, Banjalučki ćevap se jede prstima uz korištenje drvene čačkalice.
3. Gatački kajmak iz mješine
Gatački kajmak iz mješine je vrsta zrelog kajmaka (skorupa) dobivena odvajanjem gornjeg sloja termički obrađenog i ohlađenog kravljeg mlijeka, koji se prenosi u drvenu kacu gdje dozrijeva, a zatim se prebacuje u ovčiju mješinu na daljnje zrenje.
Proizvodi se od punomasnog kravljeg mlijeka bez dodatka starter kulture, dok je kuhinjska sol jedini dopušteni dodatak.
Gatački kajmak iz mješine ima specifičan, mliječno-kiseli i slani okus. Boja varira od blijedo žute do žute, ovisno o sastavu mlijeka. Miris je ugodan, mliječni, s izraženim aromatičnim notama. Konzistencija je ujednačena i maziva. Gatački kajmak iz mješine mora zadovoljavati sljedeće karakteristike: sadržaj suhe tvari ≥ 70%, mliječne masti u suhoj tvari ≥ 85%, sadržaj NaCl ≤ 3%.
Sve faze proizvodnje – uzgoj i mužnja krava, prikupljanje i prerada mlijeka, proizvodnja i odležavanje kajmaka u drvenoj kaci, priprema mješine, zrenje kajmaka u ovčijoj mješini i pakiranje za krajnjeg kupca – odvijaju se unutar administrativnih granica općine Gacko.
Specifične karakteristike Gatačkog kajmaka iz mješine proizlaze iz mlijeka dobivenog od goveda koja su križanci mliječnih i kombiniranih pasmina, s posebnim značajem prisutnosti autohtone pasmine goveda – gatačkog goveda (nastalog križanjem buše i sive alpske pasmine goveda).
Tradicionalna tehnologija proizvodnje koja uključuje zrenje u posebno obrađenim ovčijim mješinama, kao i širi ekološki, klimatski i geološki uvjeti proizvodnog područja, pridonose jedinstvenoj kvaliteti ovog proizvoda.
4. Majevički med
Majevički med proizvode autohtone sive pčele iz nektara medonosnih biljaka, sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina insekata koje pčele skupljaju. Pčele dodaju specifične tvari, pohranjuju nektar, izdvajaju vodu i odlažu ga u stanice saća do sazrijevanja u zemljopisnom području Majevičke regije.
Ovisno o vrsti, Majevički med može biti lipov med, poliflorni med (cvjetni), medljikovac ili miješani med.
Proizvodi se u košnicama s pomičnim saćem, vrcanjem, a na tržištu se pojavljuje uglavnom kao vrcani med, ali može biti i u obliku meda u saću ili vrcanog meda s dijelovima saća.
Specifični pedo-klimatski uvjeti i višestoljetno iskustvo lokalnog stanovništva u pčelarstvu pridonose jedinstvenom fizikalno-kemijskom sastavu i senzornim svojstvima Majevičkog meda, što ga čini prepoznatljivim i cijenjenim među potrošačima.
Majevički med ne podvrgava se intenzivnoj toplinskoj obradi i može se dekristalizirati na maksimalnoj temperaturi od 40ºC, čime se osigurava da njegova svojstva, nastala iz specifične flore definiranog područja i zahvaljujući pčelama, ostanu nepromijenjena.
5. Bamija iz Brčko distrikta BiH
Bamija iz Brčko distrikta BiH obuhvaća mlade osušene plodove bamije koji se koriste u prehrani neprerađeni ili se dodatno prerađuju. Plod je tobolac klinastog oblika, svijetlozelene do tamnoljubičaste boje.
Plodovi se beru nezreli, starosti 1–5 dana, veličine do 5 cm. Ako se na tržište plasiraju kao osušeni, plodovi su očišćeni, bez čašičnih listova i peteljke, te nanizani na pamučni konac dužine od 1,8 do 2,2 metra. Osušeni plodovi ne smiju imati oštar miris niti sadržavati dlačice i druge nečistoće koje mogu nastati zbog neadekvatnog sušenja ili skladištenja.
Sadržaj vlage u plodovima prilikom plasiranja na tržište iznosi maksimalno 14 %. Plodno tlo Brčko distrikta omogućuje proizvođačima postizanje optimalnih rezultata, nudeći tržištu proizvod visokog stupnja čistoće ploda, bez neželjenih dijelova.
Bamija iz Brčko distrikta BiH predstavlja spoj višestoljetne tradicije i iskustva lokalnih proizvođača te dugog kontinuiteta u kvaliteti proizvoda zahvaljujući sjetvi vlastitog sjemena.
6. Travnički sir
Travnički sir je bijeli salamurni, punomasni sir, koji se proizvodi od sirovog ili pasteriziranog kravljeg, ovčjeg, kozjeg mlijeka ili njihovih mješavina, koristeći sirilo i eventualno mliječne kulture uz odvajanje sirutke. Sir zrije u sirutki ili salamuri najmanje mjesec dana prije nego što se stavlja na tržište.
Ovaj sir dolazi iz srednje Bosne, točnije iz Općine Travnik, dok se mlijeko za njegovu proizvodnju prikuplja i iz tri susjedne općine.
Područje proizvodnje mlijeka obuhvaća izrazito brdsko-planinsko područje koje se proteže duž dolinskih i kotlinskih dijelova rijeka Lašve i Vrbasa, te planinskih masiva kao što su Vlašić (Paljenik 1.943 m.n.v) i Komar (Kamenjar 1.510 m.n.v).
Jedinstvenost Travničkog sira leži u specifičnoj vegetaciji koja raste u ovom zemljopisnom području. Biljke koje rastu na planinama srednje Bosne su posebne i daju siru prepoznatljiv i poseban okus.
Ovaj prirodni okoliš bogat je biljnim vrstama karakterističnim za ovaj regiju, što doprinosi jedinstvenim senzornim osobinama Travničkog sira.
7. Hercegovački ćupter
Hercegovački ćupter je trajna prehrambena slastica čiji je glavni sastojak mošt od grožđa. Priprema se kuhanjem crnog, bijelog ili kombiniranog (roze) mošta s minimalno 70% udjela autohtonih hercegovačkih sorti grožđa Blatine (crno grožđe) i Žilavke (bijelo grožđe) s brašnom, grizom ili njihovom kombinacijom.
Tijekom proizvodnje, po želji se mogu dodavati začini ili orašasti plodovi, ali ne sadrži dodatke, kemikalije niti rafinirani šećer. Prodaje se nakon sušenja, tradicionalno na suncu ili korištenjem drugih suvremenih metoda sušenja.
8. Majevički dimljeni sir Zarac
Majevički dimljeni sir Zarac je svježi polumasni dimljeni sir koji se proizvodi od sirovog, djelomično obranog kravljeg mlijeka, dimljenog na tradicionalan način, i konzumira se odmah nakon proizvodnje.
Boja sira je bijela do blijedo žuta, a posjeduje specifičan, blago kiselkast i slani okus s primjesom dima. Sadržaj suhe tvari je iznad 30%, udio masti u suhoj tvari između 15% i 20%, a sadržaj soli do najviše 2%. Majevički dimljeni sir Zarac prodaje se kao obični (bez dodataka) ili s dodatkom bijelog luka ili paprike.
Također, postoje dvije veličine: standardna (masa jednog komada 200–250 g) i mini veličina (30–40 g), koja se uvijek pakira u plastična pakiranja od po 6 komada.
Specifična svojstva koja karakteriziraju proizvodnju ovog sira proizlaze iz povezanosti s zemljopisnim područjem u kojem se proizvodi (administrativne granice općina Lopare, Ugljevik, Čelić, Teočak i Sapna), tradicijom i vještinama lokalnog stanovništva pri izradi sira, koje rezultiraju njegovim posebnim karakteristikama.
9. Rogatički krumpir
Rogatički krumpir je primarni poljoprivredni proizvod, neprerađen, u obliku gomolja krumpira, namijenjen prodaji krajnjim potrošačima ili daljoj preradi za potrebe prehrambene industrije, minimalnog sadržaja suve materije 18%, proizveden prema definiranoj tehnologiji, na teritoriji općine Rogatica od strane proizvođača koji su proveli individualnu usklađenost tehnologije proizvodnje sa proizvođačkom specifikacijom.
Rogatički krumpir se odlikuje provjerenim kvalitetom, što potvrđuje njegov ugled prepoznat još u 19. stoljeću. Visok sadržaj suve tvari i škroba izdvaja gomolje rogatičkog krompira na tržištu.
Površine pod krumpirom na području općine Rogatica nalaze se na nadmorskim visinama nešto iznad 500 m pa sve do preko 1.200 m, tako da je način proizvodnje djelimično prilagođen datim agroekološkim uslovima.
10. Semberski kupus
Kako i sam naziv nalaže, područje proizvodnje Semberskog kupusa je Semberija. Kada se stavlja na tržište, može se prezentirati kao svjež i prirodno fermentiran (kiseo) kupus.
Semberskim kupusom se mogu nazvati sorta „Bijeljinski kupus“ i hibridi koji imaju slične osobine pri uzgoju i moraju proći ispitivanja u polju radi provjere tih osobina. Glavica svježeg Semberskog kupusa je svijetlo zelene boje, na presjeku bijela do bijelo-žuta, čvrsta ali ne tvrda. Miris i aroma su neutralni i slabi. Težina glavice kreće se u rasponu 1,5-3,5 kg. Svježi kupus se na tržište stavlja u glavicama.
Kiseli Semberski kupus je kupus koji je dobiven prirodnom malolaktičkom fermentacijom svježeg Semberskog kupusa. Žute je odnosno zlatno žute boje, ugodnog mirisa karakterističnog za mliječno kiselo fermentirani proizvod, okus skladan i ugodno mliječno kiseo.
Listovi su tanki, dobro savitljivi i imaju tanke lisne žile. Oblik glavice je okruglo plosnat, glavice dobre čvrstoće, nisu žilave, bez stranih primjesa. Na tržište se stavlja kao rezani kiseli kupus, kao cijele glavice i listovi za sarmu.
11. Fojnički krumpir
Fojnički krumpir su gomolji krumpira namijenjeni za prehranu ljudi, uzgojeni na poljoprivrednom zemljištu unutar administrativnih granica općine Fojnica.
Ugled i prepoznatljivost Fojničkog krumpira poznati su već dugo vremena, ne samo u regiji Srednjobosanskog kantona, već i šire.
Postojanje povoljnih agroekoloških uvjeta, prvenstveno povezanih s nadmorskom visinom, specifičnim zemljopisnim položajem općine Fojnica, poljoprivrednog zemljišta povoljnih fizikalno-kemijskih svojstava, kao i dugogodišnja tradicija proizvodnje koja traje neprekidno više od dva stoljeća, stvaraju kompleks faktora koji čine područje Fojnice jedinstvenim u proizvodnji krumpira.
12. Sarajevski ćevapi/Sarajevski ćevapčići
Sarajevski ćevapi/Sarajevski ćevapčići su proizvodi valjkastog oblika od usitnjenog svježeg goveđeg mesa uz dodatak soli. Proces proizvodnje započinje zaprimаnjem sirovine u proizvodnom pogonu i završava kao sirov gotovi proizvod koji mora proći termičku obradu.
Sirov pojedinačni proizvod mora imati tradicionalnu dužinu „četiri prsta sastavljena“ (između 6 i 10 cm), promjer od 1 do 2 cm, dok prosječna porcija (10 komada) teži između 200 i 250 grama.
Ukupni udio masti na 100 grama sirovog proizvoda ne smije prelaziti 25%. Sve faze tehnološke proizvodnje Sarajevskih ćevapa/Sarajevskih ćevapčića moraju se odvijati na administrativnom području Sarajevskog kantona, dok sirovine mogu potjecati i iz drugih lokacija. Povezanost s zemljopisnim područjem ovog proizvoda temelji se na njegovu ugledu i dugoj tradiciji proizvodnje.
Sarajevski ćevapi/Sarajevski ćevapčići predstavljaju gurmanski, sociološki i kulturno-umjetnički fenomen Sarajevskog kantona. Posebno priznanje za Sarajevske ćevape/Sarajevske ćevapčiće stiglo je 2002. godine, kada su se pojavili na poštanskoj markici BH Pošte.
13. Repovački sir
Repovački sir je bijeli, salamurni, punomasni sir koji se proizvodi od sirovog punomasnog ovčjeg mlijeka ili mješavine ovčjeg i kravljeg mlijeka, gdje udio kravljeg mlijeka ne smije prelaziti 20%.
Dobiva se koagulacijom mlijeka uz pomoć sirila, a zrenje se odvija u surutki ili salamuri. Sir se prodaje nakon dva mjeseca zrenja. Oblik sira je ovalna gruda mase između 200-400g. Sir nema koru, a površina je očuvana, sjajna i glatka, bez znakova pranja, ali s tragovima zavijanja u krpu. Boja je bijela ako je proizveden od ovčjeg mlijeka, odnosno blago žućkasta ako je dodano kravlje mlijeko.
Konzistencija je mekana do umjereno čvrsta, povezana i lako se reže. Presjek je zatvoren ili s malim brojem nepravilnih mehaničkih rupica. Okus je blagi mliječno-kiseli, s vrlo umjerenom slanoćom, a miris također ima blagu mliječno-kiselu notu. Zreli Repovački sir treba sadržavati najmanje 40% suhe tvari, 45% masti u suhoj tvari, a sadržaj soli je maksimalno 4%.
Glavno područje proizvodnje je selo Repovci u općini Konjic, koje se nalazi na nadmorskoj visini od oko 980 m, na prostranoj zaravni pod brdom Lisinom, ogrankom planine Bitovnje.
Vegetacija karakteristična za visinske pašnjake ispod Lisina, prirodni uvjeti zemljopisnog okruženja u kojima se proizvodi Repovački sir, kao i vještine lokalnog stanovništva ugrađene u tradicionalnu tehnologiju proizvodnje sira, doprinose jedinstvenoj kvaliteti sira.
Danas Repovački sir ostaje autentičan proizvod ovog područja, poznat po svom karakterističnom okusu i visokoj kvaliteti.
14. Krajiški omač
Krajiški omač je vrsta suhe tjestenine s jajima koja se izrađuje u obliku širokih rezanaca i kuha u slanoj vodi do postizanja meke konzistencije. Može se poslužiti kao samostalno jelo uz dodatak vrhnja ili kao prilog umacima od mesa.
Krajiški omač ima karakterističnu žutu boju zbog prisutnosti jaja. Proizvod je specifičan po isključivo ručnom načinu izrade; od zamjesa do razvijanja jufke i rezanja u široke rezance.
Ovo omiljeno jelo priprema se uglavnom za doručak, poznato po jednostavnosti, brzini pripreme i savršenom okusu – baš onakvom kakav je potreban u jutarnjim satima.
Krajiški omač je tjestenina koja predstavlja jedno od kulinarskih obilježja stanovništva sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine i stoljećima se smatra specifičnom hranom ovog područja.
15. Krajiška trahana
Krajiška trahana je tradicionalni proizvod domaćinstava na području sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Tijesto za trahanu priprema se miješanjem pšeničnog brašna, kvasca ili kvasa i vode, ili samo od pšeničnog brašna i vode, a nakon završene fermentacije obrađuje se tako da se ručno iskida, trlja kroz sito dok se ne dobije specifičan granulirani oblik tjestenine koja se suši na suncu. Krajiška trahana koristi se za pripremu juhe koja se zove trahana.
Naziv trahana povezan je s riječju trati zbog specifičnog isključivo ručnog načina izrade i postupka pripreme tjestenine za ovo jelo. Tijesto se nakon fermentacije reže na manje komade i ručno trlja kroz posebno sito dok ne postane granulirano.
Suši se na suncu, a potom na sobnoj temperaturi. U drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, gdje se priprema tradicionalna domaća juha nad juhama, naziva se tarhana, dok je u Krajini zovu trahana.
16. Drvarski mućeni pekmez od drenjina
Drvarski mućeni pekmez od drenjina specifičan je po svom proizvodnom procesu, koji se temelji na hladnoj preradi ploda drenjina bez toplinske obrade gotovog proizvoda. Drvarski mućeni pekmez od drenjina dobiva se od ploda drenjina uzgojenog na zemljopisnom području općine Drvar.
Senzorne specifičnosti proizvoda, uz jedinstveni proces proizvodnje, uključuju i zemljopisne karakteristike te dugu tradiciju uzgoja i kultivacije biljaka.
U proizvod se dodaje određena količina šećera koja ne smije biti manja od 30% niti veća od 40% ukupne količine ploda drenjine, kako bi gotov proizvod dobio karakterističnu konzistenciju i izgled.
17. Livanjski izvorni sir
Livanjski izvorni sir je tvrdi sir proizveden iz sirovog punomasnog ovčjeg mlijeka ili mješavine ovčjeg i kravljeg mlijeka, gdje udio kravljeg mlijeka ne smije prelaziti 30%.
Specifičan je po svojoj aromi, koja potječe od lokalnog bilja, a njegova proizvodnja je moguća zahvaljujući umijeću uzgoja izvorne pasmine ovaca i tradicionalne izrade sira, koje obiteljska poljoprivredna gospodarstva u Livnu usavršavaju i prenose iz generacije u generaciju. Područje proizvodnje Livanjskog izvornog sira ima brdsko-planinski karakter, s Cincarom kao najvišom planinom (2.005 m n.v.) koja ima oblik piramide s vrlo oštrim vrhom. Livanjski izvorni sir dolazi na tržište nakon perioda zrenja koji traje najmanje 60 dana.
Prema informacijama Službe za gospodarstvo Grada Livna, oko 50 obiteljskih gospodarstava danas proizvodi Livanjski izvorni sir prema tradicionalnoj recepturi. Na tim gospodarstvima uzgajaju se ovce i krave, čime se osigurava prijenos tradicionalne proizvodnje sira iz generacije u generaciju i jamči posebnost i izvornost ovog sira.
18. Livanjski sir
Livanjski sir je tvrdi punomasni sir poznat po blagom slatkastom, umjereno slanom, ugodno pikantnom okusu i zbijenoj zatvorenoj teksturi.
Proizvodi se na područjima općina Livno, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Grahovo i Drvar. Jedinstvenost Livanjskog sira potječe iz posebnih karakteristika mlijeka (pasteriziranog, termiziranog ili sirovog kravljeg mlijeka, ovčjeg mlijeka ili njihovih mješavina) koje se koristi za njegovu proizvodnju.
Zempljopisno područje proizvodnje mlijeka i sira je specifično zbog spoja mediteranske i kontinentalne klime te pašnjaka bogatih aromatičnim biljem.
Ovaj biljni sastav daje mlijeku, a time i siru, posebne nutritivne vrijednosti, te karakterističan okus i miris. Proizvodnja Livanjskog sira se dalje modernizirala, pa je otvoreno još nekoliko pogona srednjih i malih kapaciteta u livanjskom kraju s dominantnim udjelom kravljeg mlijeka.
19. Visočka pečenica
Visočka pečenica je tradicionalni trajni suhomesnati proizvod napravljen od najkvalitetnijih dijelova goveđeg mesa, suho soljen isključivo kuhinjskom soli te hladno dimljen i sušen. Visočka pečenica proizvodi se isključivo od svježeg i/ili rashlađenog mesa (od −1 do +4°C).
Kvaliteta, razvijana i održavana desetljećima, glavna je prednost ovog proizvoda u odnosu na slične proizvode na tržištu. Dodatno, kvaliteta i ugled Visočke pečenice povezani su s činjenicom da je šire područje općine Visoko središte mesoprerađivačke industrije u Bosni i Hercegovini, poznato i izvan granica bivše Jugoslavije.
20. Nevesinjski krumpir
Nevesinjski krumpir su gomolji krumpira namijenjeni za prehranu ljudi, proizvedeni na poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi unutar administrativnih granica općine Nevesinje.
Klimatski uvjeti ovog kraja, koji ima karakteristike zračne banje, kao i prosječna nadmorska visina od 860 metara, daju Nevesinjskom krumpiru ekskluzivan oblik, boju i okus. Reputacija i visok sadržaj škroba najvažnije su specifičnosti proizvoda.
Dugogodišnja tradicija uzgoja krumpira na teritoriju općine Nevesinje nastavlja se i danas, s trendom povećanja obradivih površina posljednjih godina.
Vrisak.info
