Nakon što je Vrhovni sud Pakistana 31. listopada oslobodio kršćanku Asiu Bibi, majku petero djece koja je bila osuđena na smrtnu kaznu zbog blasfemije 2010. nakon svađe s jednom muslimankom, čiji je slučaj izazvao zgražanje cijeloga svijeta, njezina sudbina još je nepoznata iako je puštena iz zatvora i nalazi se na sigurnome mjestu.
Naime, njezino puštanje na slobodu i potpuno oslobađanje od krivnje dovedeno je u pitanje nakon spornog dogovora zaključenog između vlasti i islamističkih političko-vjerskih stranaka Sunni Teehrik Labbaik Ya Rasul-ullah (TLY) koji su paralizirali zemlju. Pakistanska vlada popustila je pred radikalnim islamistima u pokušaju da okonča kaotičnu situaciju nakon što su zbog oslobađajuće presude islamistički prosvjednici paralizirali zemlju blokirajući glavne prometnice pa deseci tisuća ljudi nisu stigli do posla ili škole. Zbog toga je uložena žalba na oslobađajuću presudu koja joj je izrečena, te bi se sada ipak mogla potvrditi prva presuda prema kojoj bi Asia Bibi bila obješena. Kukavičko povlačenje vlade Nakon dogovora vlade i radikalnih islamista, njezin odvjetnik napustio je zemlju strahujući za život jer su mnoge odvjetnike i političare koji su branili kršćane likvidirali radikalni islamisti. Suprug Asie Bibi kazao je da vlada nije smjela sklopiti taj dogovor u kojem vidi pokušaj pritiska na pravosuđe.
Dogovor dviju strana sastoji se od pet točaka i u njemu se predviđa da se vlada neće protiviti podnošenju zahtjeva za preispitivanje odluke Vrhovnog suda u vezi s Asiom Bibi i da će pokrenuti postupak kako bi se njezino ime uvrstilo na popis osoba koje ne smiju napustiti zemlju. Suprug je apelirao na svijet da omogući njihovoj obitelji da napuste Pakistan te da mogu otići u bilo koju zemlju EU ili SAD-a kako bi dobili politički azil. Jedino nije jasno kako bi izišli iz zemlje s obzirom na to da je pakistanski premijer Imran Khan islamistima dao čvrsto obećanje da neće dopustiti da Bibi iziđe iz zemlje dok sudski proces do kraja ne završi. Ne čudi što je premijer Pakistana, bivša zvijezda kriketa Imran Khan, popustio pred islamistima s obzirom na to da je na vlast došao upravo zahvaljujući njima. Naime, u predizbornoj kampanji aktivisti za ljudska prava poraženi su dok je Imran Khan branio pakistanske zakone o bogohuljenju.
Kritičari su optužili Khana, sadašnjeg premijera, kako je to pitanje iskoristio da bi dobio podršku islamskih radikala. Iako na Zapadu slovi kao uspješan sportaš i zavodnik, 65-godišnji Khan danas u Pakistanu pokazuje puno konzervativnije lice te često sa sobom nosi tespih (krunicu), pokazuje da igra na vjersku kartu i od njega se može svašta očekivati. – Imran Khan je kukavica, podržava ubojice i nasilje. Ovaj zakon kažnjava ljude, a to nije poštovanje našeg Proroka – rekao je Shahbaz Taseer, sin ubijenog guvernera Punjaba. Radikalna islamistička stranka Sunni Teehrik Labbaik Ya Rasul-ullah (TLY), koja je pokrenula prosvjede u Pakistanu i pod svaku cijenu želi da Asia Bibi bude obješena, osnovana je prije samo tri godine, početkom kolovoza 2015. godine, a njezin osnivač je Khadim Hussain Rizvi.
Vrlo je brzo postala treća stranka u zemlji. Na izborima je osvojila gotovo osam posto glasova, a predizbornu kampanju temeljila je na šerijatskim zakonima i izvršavanju smrtne kazne za bogohuljce, među kojima se našla i Asia Bibi. U kampanju išla je s plakatima koji su veličali pogubljenog ubojicu Mumtaza Qadrija, tjelohranitelja koji je u veljači 2011. ubio bivšega guvernera Punjaba Salmaana Taseera jer je sugerirao da bi zakoni mogli biti preoštri te se zauzeo za oslobađanje Bibi i promjenu apsurdnog zakona protiv blasfemije. Nakon njegova smaknuća, Qadrija su slavili kao mučenika za islam. Mumtaz Qadri priznao je ubojstvo i rekao da se želio osvetiti Salmanu Taseeru, političaru koji je branio Asiu Bibi, kršćanku osuđenu na smrt. Smaknuće Mumtaza Qadrija 29. veljače razbjesnilo je islamiste koji su Kadrija uzdignuli u heroja jer je ubio Taseera koji je izjavio da bi trebalo izmijeniti ustavne odredbe o bogohuljenju. Zbog kaotične situacije i straha od smrti, svi sudionici u slučaju Asie Bibi boje se za svoje živote i živote svoje obitelji. Čak je i odvjetnik Asie Bibi, Saif ul-Mulook, pobjegao u inozemstvo kako bi spasio svoj život od bijesnih radikalnih islamista i zbog straha za sigurnost svoje obitelji.
– Bojimo se da će Asiu Bibi odvesti u inozemstvo i tražili smo da taj slučaj bude brzo procesuiran – rekao je odvjetnik lokalnog muslimanskog čelnika Karija Salama, koji je pokrenuo reviziju presude. Dodao je da će se oni boriti i iskoristiti sva legalna sredstva kako bi bila obješena, sukladno zakonu. U Pakistanu koji ima 208 milijuna ljudi živi i četiri milijuna kršćana, od kojih je više od milijun katolika. Većina stanovnika, njih 95 posto, su muslimani, a hinduisti su najveća vjerska manjina. Većina kršćana živi u blizini južnoga grada Karachija, u regiji Punjab, i u blizini Peshawara. Dosad je zbog sličnih optužbi na smrt osuđeno čak 60 kršćana. Usprkos zakonima protiv ropstva, u Pakistanu prisilni rad uništava živote mnogih kršćana. Zakon o obveznom radu, Akt 1992, ne vrijedi, kao ni papir na kojem je napisan, a vladina jasna apatija u primjeni zakona ilustrira nisku vrijednost kršćana i ostalih manjina. Mnogi kršćani zatvorenici kojima je islam bio ponuđen u zamjenu za izlazak iz zatvora, nakon što su to odbili pronađeni su mrtvi, ubijeni na različite načine.
Nema sumnje da je Pakistan postao zemlja u kojoj je ubijanje kršćana i paljenje crkava usred bijela dana zabavna predstava. Zastrašujuće je i porazno da danas, u 21. stoljeću, u zemlji kao što je Pakistan kršćanin može biti osuđen na smrt već i samo pod optužbom da je Alahovo ili Muhamedovo ime uzeo u ispraznost, gdje suprug i supruga mogu javno biti spaljeni na ulici pred očima svoje djece i svijeta, gdje gotovo nikada nitko nije pozvan na odgovornost za učinjene zločine. U toj zemlji kršćani su ostavljeni na milost i nemilost šerijatskim zakonima i islamskim radikalistima, stoga nije čudno što mnogi kršćani bježe iz Pakistana da spase goli život. Njihove su muke dvostruko veće kada vide da međunarodni čimbenici ne poduzimaju ništa da bi ih zaštitili, izloženi su patnjama, progonima i pokoljima samo zato što vjeruju u Isusa Krista. Bijesna rulja odlučuje Već pri samoj podjeli između Indije i Pakistana 1947., nakon koje je nastala ta država, kršćani su pripadali grupi takozvanih dalit, onih koji nisu pripadali kastama, kako je strogo klasificirano stanovništvo Indije. Njihov podređeni položaj nije se mijenjao ni u novoj državi Pakistanu. Religiozna manjina i danas se diskriminira kad je u pitanju pristup odgojnom sustavu, poslu i službeničkim mjestima zapošljavanja.
Večernji hr
