I dok su ponavljanja o tobožnjoj građanskoj državi obilježje sarajevske političke scene, a iza kojih se uglavnom kriju pokušaji nametanja unitarizma, prilično iznenađuje činjenica kako su upravo predstavnici bošnjačkih političkih struktura uvjerljivo najveći broj puta dosada koristili mehanizam vitalnog nacionalnog interesa na razini države, piše Večernji list BiH.
Pritom, a analiza postavljenih tema to pokazuje, mehanizam se koristio za brojna pitanja koja bi se možda teško mogla svrstati u domenu nacionalnog interesa jednoga naroda. Veto se ulagao i za neke zakone koji bi doveli do relaksacije međunacionalnih odnosa u državi.
Analiza stanja
Ukupno gledajući, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH dosada se 15 puta povlačio mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, a suprotno uvriježim mišljenjima, kao i očekivanjima, u 13 slučajeva to su činili predstavnici bošnjačkog naroda, a u dvama Hrvati.
Srbi nisu koristili ovaj mehanizam iz jednostavnog razloga što na raspolaganju imaju mehanizam entitetskog glasanja koji u startu onemogućava usvajanje bilo kojeg zakona ako je dvije trećine zastupnika iz RS-a protiv.
Jedno od rješenja koja su bošnjački predstavnici osporavali odnosi se na tematiku promjene izbornog zakonodavstva, pa su tako bošnjački izaslanici pokrenuli vitalni nacionalni interes na prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, a koji su bili izradili predstavnici hrvatskih stranaka. Radilo se o rješenju kojim bi se omogućilo legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u onim institucijama koje su po Ustavu određene za predstavljanje naroda, a ne građana. Zbog čega bi to spadalo u domenu kršenja prava jednog naroda, do danas nije objašnjeno, no, ono što je jasno je činjenica da je Ustavni sud odlučio kako prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH od 28. travnja 2017. godine nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda.
Ipak, ovo zakonsko rješenje nije prošlo daljnju proceduru u Zastupničkom domu te je do danas ostalo neriješeno pitanje legitimnog predstavljanja koje je zapravo ključni faktor koji opterećuje hrvatsko-bošnjačke odnose te predstavlja prepreku za stabilizaciju političkih prilika u Federaciji, ali i državi. Osim tematike Izbornoga zakona, bošnjački izaslanici pokretali su nacionalni veto i na neka druga pitanja, a jedno od njih je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine te je Ustavni sud BiH odlučio kako u dijelu Zakona kojim se propisuje osnivanje i sastav Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa nije povrijeđen interes bošnjačkog naroda.
Povlačili su bošnjački izaslanici i mehanizam na žurnost procedure, odnosno na prijedlog odluke o razmatranju prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu BiH po žurnom postupku, no Ustavni sud BiH u ovom slučaju proglasio se nenadležnim.
Ustavna načela
Uvidom u popis korištenja mehanizma stekao bi se dojam kako su oni koji govore o građanskoj državi zapravo najveći korisnici Ustavom određenih procedura zaštite konstitutivnih naroda. Slijedom toga treba jasno ukazati na situaciju u kojoj upravo iz političkog Sarajeva najčešće čujemo zahtjeve za urušavanjem konstitutivnosti koja je ključno načelo na kojemu je izgrađena ova država, kao zajednica jednakopravnih naroda.
I pritom se uporno zaboravlja činjenica da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je “podvukao” poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda. Možda u razdoblju koje je pred nama pitanje legitimnog predstavljanja konačno bude riješeno realizacijom sporazuma kojim je, podsjećamo, riješeno i pitanje izmjene Izbornog zakona za Mostar.
Vrisak.info
