Djevojčica Mila Rončević s roditeljima je u dječjoj bolnici U Philadelphiji gdje nastavlja liječenje teškog oblika leukemije. Čekaju je dvije kemoterapije i transplantacija, koje stoje 2 milijuna i 300 tisuća dolara. Za liječenje djevojčice koja je ujedinila Hrvatsku u pet dana prikupljeno je oko 37 milijuna kuna, dvostruko više nego što je potrebno. Jutros smo razgovarali s Milinim ocem Marinom koji je zamolio medije da ih sada puste da se posvete svojoj najtežoj borbi.
– Mila je jako dobro. Mila je i dalje vesela, Mila je i dalje dobre volje. Milu i dalje drži ta neka ljubav i vjera hrvatskog naroda. Ljudi nas zaustavljaju na cesti, prepoznaju, družimo se s njima. Nakratko, jer je Mila u sobi i sada je pregledava ekspertan tim liječnika. Kako je Amerika ipak nešto drukčije strukturirana i posložena nego Hrvatska, ja među liječnicima nemam što tražiti pa sam ženi prepustio taj dio posla, a ja sam odlučio odraditi ova medijska gostovanja, rekao nam je na početku.
Put u Ameriku protekao je, rekao nam je, iznenađujuće dobro.
– Prvenstveno zato što sam imao ugašen mobitel jedno 20 sati, a kako posljednja dva sata taj mobitel nije prestajao zvoniti, onda smo se na tom putu čak uspjeli i djelomično odmoriti i Mila i Sanja i ja. Profesorica Roganović je pripremila malu za put, mogli smo putovati bez, kako je rekao jedan fizioterapeut na našem odjelu – “Fifija”, a “Fifi” je stalak sa svim tim stvarima koje nose. Ona je svoju terapiju primila sad, ovdje će primiti drugu terapiju koju treba. Nastavljamo, nadam se, uspješno liječenje za kojeg smo se poprilično jako borili i na kraju ga izborili svi skupa – institucije, mediji i mi, ali najviše ti mali ljudi koji su prepoznali stvarno neku našu iskrenu želju da dođemo ovdje gdje naše dijete ima najviše šanse i to višestruko nagradili financijama, ali i molitvama, nastavlja.
Sad se priča okreće u potpuno drugom smjeru za njega i suprugu i njihovu obitelj.
– Mi se sada želimo maksimalno koncentrirati na liječenje. Ja ovom prilikom apeliram na medije da je akcija svih za Milu prestala i da sada može krenuti akcija “Mila za sve!”. Znači od viška sredstava koje smo prikupili u dogovoru s državnim institucijama, konkretno s Uredom Predsjednice RH i Vladom RH, Ministarstvom financija, pokušat ćemo dogovoriti da se ta sredstva utroše na onu djecu kojoj HZZO i druge državne institucije ne mogu pružiti adekvatnu i dovoljno brzu pomoć, kaže pa pojašnjava svoj prijedlog – osnivanje fonda koji bi se zvao primjerice “Mila za sve”, a koji bi od viška sredstava prikupljenih za nju nastavio prikupljati sredstva za teško bolesnu djecu pod istim uvjetima.
– Svi uključeni – volonteri, nula posto zarade! Svi računi odnosno sva priča vezana uz takvo poslovanje – 100% transparentna s prikazom računa, i nešto što je po meni vrlo bitno – jedan narod, jedno srce. I nastavljamo i kad nije ovakva frka. Da se zaista svi skupa uključimo i počnemo razmišljati naprijed i da počnemo imati pripremljene nekakve strategije za djelovanja. Tamo gdje možda državne institucije ne mogu, tamo da uskočimo mi, a onda kada uskočimo mi kao što su nama uskočili, državne institucije vjerujem da će uskočiti u svim drugim slučajevima – kaže.
Njegova ideja bila je osnivanje stručnog, ekspertnog tima koji bi u roku od 24 sata moga donijeti adekvatnu medicinsku odluku, a kojem bi na čelu mogli stajati ljudi kao profesor Primorac i akademik Đikić, ili riječka profesorica Roganović, “koji bi mogli raditi vrlo brze procjene i vrlo brza kontaktiranja inozemnih i domaćih stručnjaka, da se procijeni je li takva akcija zaista potrebna, je li nužna hitnost itd.”
– Ova priča je svakako prerasla, kako smo rekli, našu obitelj, prerasla je okvire Hrvatske i možemo od toga napraviti nešto sjajno, što i u svijetu postoji. Znači u smislu nekakve fondacije koja bi rješavala probleme koje ne mogu riješiti postojeće državne institucije i alati kojima raspolažemo, pojašnjava.
Nada se da bi američki liječnici mogli polučiti uspjeh koji nitko naravno ne može jamčiti jer je Mila i dalje teško bolesna, i dalje životno ugrožena.
– Neki ljudi od ovoga rade sprdačinu, što je katastrofalno, ali ako to dijete ili bilo koje drugo dijete oboljelo od akutne leukemije ima šanse, onda ima šanse upravo ovdje na ovom mjestu, dodaje.
Spavao je, kaže, šest sati u sedam dana. Misli da je kroz ovih dva tjedna rekao i previše.
– Po meni je bila ključna ona poruka zajedništva, da se prestanemo više dijeliti na sjevere, jugove, dijaspore i lokalno stanovništvo, Armadu, Torcidu, Kohortu i Boyse. Da prestanemo filozofirati o glupostima. Da skinemo te neke ideologije s glava. Da počnemo razmišljati, udruživati se i raditi na rješenjima bitnih stvari, bitnih problema. Jedan od svakako bitnih problema je liječenje djece. Jer mala zemlja ne može imati takav proračun da pokrije svaki slučaj pa se onda treba razmišljati makar i o ovim alternativnim metodama liječenja. Pritom ne mislim na gledanje u sunce i sok od mrkve, nego na to da se osnuju nekakvi fondovi koji bi onda mogli pomagati i bogati i uspješni Hrvati iz inozemstva, kao što se to dogodilo u ovom slučaju, i da se inzistira na transparentnosti u svim sferama državne, javne, privatne i kakve god uprave. Tako da se kroz tu transparentnost ostvari nekakav višak sredstava koji bi se pametno ulagao, dodaje.
– Evo, toliko od mene, a sad bih vas stvarno svih skupa zamolio da nas pustite da se mi posvetimo svojoj najtežoj borbi. Za nas borba tek počinje. Sredstva su tu, a sad nam jedino molitva i znanje ovih liječnika mogu pomoći. Pa bih zamolio liječnike koji rade ovdje da se potrude, a sve koji ovo gledaju i koji su nas dosad pomagali da se pomole. A ako se ne mole, barem da pomisle nešto lijepo za nas i za svu drugu bolesnu djecu, poručio je za kraj.
HRT