Dana 2. i 3. prosinca navršava se 27. godišnjica razmjene hrvatskih logoraša iz logora tzv.“Armije BiH“ u Osnovnoj školi Bratstva i jedinstva u Potocima i logora u Gnojnicama u kući pokojnog Nikole Filipovića.
Ova dva logora nastala su kao posljedica „čišćenja“ Hrvata sa sjeverne i južne strane lijeve obale Neretve koja je bila pod nadzorom tzv.“Armije BiH“ , a kroz iste je prošlo oko 130 Hrvata, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, starih osoba, civila, žena i malodobne djece od kojih osam ispod 10 godina života.
“Kakve stravične psihičke i fizičke torture su prošli zatočeni u ova dva logora govori činjenica da su izgladnjivani i ostavljeni bez hrane kako stariji tako i malodobna djeca koja su bila izložena stalnom strahu da li će doći netko od pripadnika Armije BiH i odvesti njihove najmilije za koje više neće biti povratka. Pod okriljem noći krvnici bi dolazili i tukli sve koje bi odabrali, mnogi su nakon razmjene ostali trajni invalidi, žene bi odvodili i silovali, sve na očigled njihove djece, roditelja i susjeda, a o svemu su znali u zapovjedništvu Armije Bih i tzv. „Mup RBiH“, ali nisu pružili nikakvu zaštitu zatočenim hrvatskim logorašima”, stoji u pismu javnosti Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata.
Kamionima su noću vođeni na Hidroelektranu Mostar kao živi štit kojom prilikom su bili izloženi unakrsnoj vatri i mnogi ranjeni, prilikom stalnog prisilnog vođenja na fizičke radove na prvu crtu bojišnice, izvlačenja ranjenih i poginulih, kopanja rovova poginulo je 7 pripadnika HVO-a, od kojih je 5 ubijeno namjerno iz neposredne blizine.
Slične torture i zločine proživljavali su osam mjeseci i logoraši u Gnojnicama koji su zatočeni u kući Nikole Filipovića koji je prethodno pretučen uslijed čega je doživio moždani udar i ostao sa trajnim posljedicama. Prilikom višestrukog premlaćivanja logoraša, posebno noću, mnogima su polomljena rebra, kosti lubanje, zabilježen je i slučaj ranjavanja, a četiri posljednja mjeseca sve do razmijene logoraši su ostavljeni bez komadića hrane i liječničke pomoći.
“Dana 30. studenog 1993. zatočenike je registrirao međunarodni Crveni križ, te su 2. i 3. prosinca 1993. posredstvom UNPROFOR-a razmijenjeni. O proživljenim zločinima i torturama u logoru Potoci napisana je knjiga Transverzala zla koja donosi vjerodostojna, istinita i potresna svjedočenja preživjelih hrvatskih logoraša. Apelacijsko odjeljenje Suda BiH, za logor u Potocima, izreklo je dana 21.09.2018. pravomoćnu sudsku presudu protiv tri osobe (dvije su oslobođene) za kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142 stavak 1. Kaznenog zakona SFRJ (stari zakon) prema kojoj su isti osuđeni na ukupno 26 godina zatvora.
Iako je prvotna optužnica Tužiteljstva BiH zasnovana na Kaznenom zakonu BiH (novi Zakon), Sud BiH je prilikom donošenja presude primijenio načelo primjene povoljnijeg blažeg zakona za počinitelje, zanemarujući neosporne elemente sustavnog progona Hrvata sa sjevernog dijela mostarskih naselja i njihovo zatvaranje u logorima, činjenicu namjernog ubojstva zatočenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, kao i prešutno odobravanje zapovjedništva tzv. „Armije BiH“ neprijavljivanje i kažnjavanje neposrednih počinitelja, prenosi Pogled.ba.
Ustavni Sud BIH 10.11.2020. odbio je kao neosnovanu apelaciju Enesa Ćurića protiv presuda Suda BiH za počinjene zločine u logoru Potocima sa konstatacijom da nije bilo proizvoljne primjene materijalnog prava na štetu apelanta niti povrede prava na pravičan postupak. Mnogi od navedenih logoraša danas više nisu s nama, ali u spomen na njihovu pogibiju, žrtvu i sve torture koji su prošli oni i njihove obitelji u srijedu 2.12.2020. u 18.00 sati u župnoj Crkvi Presvetog Srca Isusova u naselju Potoci, uz poštivanje svih epidemioloških mjera, održati će se sveta Misa za sve ubijene, poginule, umrle i žive hrvatske logoraše i njihove obitelji, položiti vijenci i zapaliti svijeće – stoji u dopisu Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata.
Vrisak.info
