Mislim da predsjedniku Republike ovo nije trebalo, mislim da se mogao suzdržati na provokaciju novinara – prva je reakcija predsjednika Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Borislava Barišića na izjavu predsjednika Zorana Milanovića koji je u Jasenovcu kazao da HOS-ovu ploču koja je premještena u Novsku “treba maknuti, baciti negdje jer to nema veze s Domovinskim ratom”.
HOS-ovci zgroženi izjavom predsjednika Milanovića
Mario Rehor rođen 29. svibnja 1975. godine u Zagrebu kao mlađi od dvoje djece u obitelji Miroslava i Nade. Otac mu je bio nastavnik glazbe, a majka diplomirana ekonomistica, Odrastao je sa sestrom Magdalenom, volio sport, posebice plivanje, vaterpolo i jahanje te ribolov.
Iako je u vrijeme agresije na Hrvatsku išao tek u treći razred srednje škole, na ratište je otišao u studenome 1991. godine. Prvo kao dragovoljac HOS-a, a potom pripadnik 105. brigade Hrvatske vojske.
Domovinu je branio na Banovini i Istočnoj Slavoniji. Poginuo je 30. prosinca 1991. godine u izvidničkoj akciji u Komletincima kod Vinkovaca. Neprijateljski metak usmrtio ga je kad mu je bilo 17 godina. S njime je poginuo suborac Robert Tadić iz Pule.
Govoreći na komemoraciji u Jasenovcu predsjednik Zoran Milanović je arogantno kazao:
“Svatko tko se 1991. borio za Hrvatsku pod ‘Za dom spremni’, nije se borio samo za Hrvatsku nego i za restauraciju NDH”. Za spomen ploču postavljenu u čast poginulim HOS-ovcima koja je iz Jasenovca premještena u Spomen park u Novsku, rekao je: “To treba maknuti, baciti negdje”.
Mario Rehor bio je najmlađi pripadnik HOS-a koji je poginuo braneći Hrvatsku. Sadašnji predsjednik Hrvatske Zoran Milanović 1991. godine imao je 25 godina. Iako se zna predstavljati kao ulični fakin i fajter, nije se odazvao zovu Domovine, nije obukao odoru ni čizme niti je išao braniti Hrvatsku.
Njegova današnja izjava da spomen ploču poginulim HOS-ovcima ( “To treba maknuti, baciti negdje”, ne zove ju čak ni spomenik nego “To”), uvreda je svim dragovoljcima HOS-a, njihovim roditeljima i prijateljima, ali i svim hrvatskim braniteljima.
Na spomen ploči koja je bila postavljena u Jasenovcu, a kasnije izmještena u Spomen park Novska, nalaze se imena časnih hrvatskih branitelja koji su poginuli braneći svoju zemlju.
Na crnom mramoru uklesana su imena: Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević.
Postrojba HOS-a nosila je naziv “1. Satnija Ante Paradžik“, najveći dio rata proveli su na bojišnici oko Nove Gradiške, Novske i Jasenovca.
Ovo je 11 poginulih pripadnika HOS-a u čiju čast je podignut spomenik:
MARIO HUIS rođen 4. veljače 1962. godine u Belišću, dragovoljac, nestaje u 30 godini života 5. listopada na crti bojišnice u Košutarici. Posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
DINO SIMIĆ rođen 28. srpnja 1966. godine u Zagrebu, dragovoljac, poginuo u borbenim djelovanjima 14.listopada 1991. godine, u minobacačkoj zasjedi u Bročicama, s navršenih 25 godina života, posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
ZLATKO KLASIĆ rođen 15.lipnja 1952. godine u Zagrebu, dragovoljac, poginuo u 34 godini života, izravno pogođen neprijateljskom granatom 5. listopada 1991. godine u Košutaricama, posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
IVAN BEBIĆ, rođen 31.siječnja 1967. godine, poginuo 4. studenog 1991. godine.
MIROSLAV MARTINOVSKI, rođen 8.svibnja 1961. godine u Vinkovcima, dragovoljac, teško ranjen 24.listopada, a preminuo od posljedica ranjavanja 9.studenog 1991. godine u bolnici u Zagrebu.
MIRO PETRIN, rođen 8.srpnja 1971. godine u Zagrebu, dragovoljac, poginuo 29. studenog 1991. u Drenovom Boku, u 21. godini života od snajperskog metka zajedno sa Davorom Milakovićem pri pokušaju spašavanja ranjenog suborca.
DAVOR MILAKOVIĆ, rođen 21.veljače 1966 godine u Zagrebu, dragovoljac, poginuo 29. studenog 1991. u Drenovom boku od snajperskog metka zajedno sa Mirom Petrinom u 26. godini života pri pokušaju spašavanja ranjenog suborca.
SLAVKO JAGER, (rođen 17.studenog 1966.) Slovenac iz Maribora koji se pridružio HOS-ovcima u borbi protiv velikosrpske agresije sa samo 25 godina. Poginuo je 29. studenog 1991. Bio je teško ranjen, pao u okruženje i ruke četnicima. Četnici su mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost te ispalili u njega čak 76 metaka!
ŽELJKO GRGIĆ, rođen 1.rujna 1966. godine, dragovoljac, poginuo 11.prosinca 1991. godine.
ŽELJKO BARIĆ, rođen 16.prosinca 1965. godine u Zagrebu, dragovoljac, sudjeluje na zapadno- slavonskoj bojišnici. Od posljedica visokostresnih situacija proživljenih u ratnim okolnostima, gubi život u 30. godini života 18.veljače 1995. godine.
MILAN ŠPOLJAREVIĆ, rođen 1.lipnja 1965. godine, dragovoljac, od 1. svibnja preuzima zapovjedništvo izviđačko diverzantskog voda, pogiba u 31. godini života, 4.kolovoza u akciji Oluja, na bojišnici u Višnjici.
U Domovinskom ratu ( koji je Milanović izbjegao sklonivši se u zavjetrinu) Hrvatsku je branilo 3.000 pripadnika HOS-a. Gotovo da nije bilo ratišta na kojem nije bilo postrojbi HOS-a i nisu se borili za nikakvu fašističku tvorevinu. Branili su Hrvatsku od jugovojske i četnika koji su na sebi nosili crvenu zvijezdu petokraku.
Gospodine predsjedniče, znate li da je samo u par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a koji su na rukavu nosili grb koji Vi sada spominjete i koji se nalazi na spomeniku poginulima koji bi Vi sad “bacili negdje”.
Gospodine predsjedniče, poginuli HOS-ovci su svojom krvlju ispisali najslavnije trenutke nedavne hrvatske povijesti i omogućili Vama da budete predsjednik države.
Mario Rehor imao je 17 godina kad je otišao u rat. Vi ste 1991. imali 25. Mario se nije se vratio. Pokopan je 7. siječnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sramotno je da mu Vi, kao predsjednik Republike Hrvatske, danas idete grobove raskopavati.
Sramite se, gospodine predsjedniče!
SAVEZ UDHOS
Predsjednik
Borislav Barišić
Vrisak.info
