Ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša uputio je priopćenje vezano za predmet “Marko Radić”, u kojem se osvrće i na optužbe kako je on Radiću udovoljio da kaznu zatvora izdržava u Hrvatskoj umjesto u BiH.
Grubeša navodi da smo u posljednjih nekoliko dana suočeni s, najblaže rečeno, nekorektnim pisanjem nekih medija, ali isto tako i nekorektnim i tendencioznim nastupima izvjesnih političkih aktera u BiH, a u vezi s predmetom “Radić Marko”, prenosi Dnevnik.ba.
– Na izvjestan način mogu prihvatiti da se radi o suštinskom nepoznavanju materije o kojoj je riječ ali je neprihvatljivo i nedopustivo prikupljanje jeftinih političkih poena dovodeći na taj način javnost u zabludu. U dijelu Ministarstva pravde BiH koji se bavi suradnjom s domaćim ali i inozemnim pravosuđem je obuhvaćeno izvršenje kaznenih sankcija, koje za prioritet ima zatvorenika i njegov program resocijalizacije. Imajući u vidu kompleksnost predmeta ni jedan se ne smije jednostrano promatrati kako to neki žele prikazati, pritom koristeći bol žrtava da si osiguraju kvazi političku premoć – stoji u priopćenju.
Ističe da je pitanje svrhe kažnjavanja i satisfakcije žrtava, donekle, u mjerodavnosti pravosuđa u BiH i to tako mora ostati.
– Sud BiH je u konkretnom predmetu cijenio obilježje kaznenog djela i sve okolnosti, te sukladno domaćem zakonodavstvu izrekao presudu i kaznu. Tada osuđenik potpada pod sustav izvršenja kaznenih sankcija gdje je akcent na osuđeniku i njegovom odsluženju kazne, te njegovom tretmanu. Žao mi je što su, izgleda neki “pro europski orijentirani političari“, za to da se za neke zatvorenike, po njihovom političkom sudu i uvjerenju, izgubi ključ od ćelije, što jednostavno po međunarodnim standardima to nije moguće i prihvatljivo, bez obzira na pojedinačne stavove i viđenja. Ovim ili sličnim stavovima se na taj način osporavaju i drugi pravni instituti koji su ustanovljeni u korist osuđenog, kao što su pomilovanje, uvjetni otpust ili amnestija. Svrha kazne je specijalna i generalna prevencija a ne da se vrati osuđeniku istom mjerom. To je demokratski i moderan sustav i mi njemu težimo – rekao je Grubeša.
Naglašava da postupak ustupanja izvršenja kazni zatvora u drugu državu je poseban oblik međunarodne pravne pomoći koji se prvenstveno zasniva na međusobnom povjerenju država i predstavlja pogodnost za osuđenu osobu da izdržava kaznu na način kako bi se postigla njegova resocijalizacija ali i olakšanje za državu jer ne mora plaćati više troškove izdržavanja kazne te osobe.
– Po pitanju suradnje u ovoj oblasti najzastupljeniji pravni temelj predstavlja Europska konvencija o transferu osuđenih osoba, čije su članice sve države EU , države Vijeća Europe i određene neeuropske države (SAD, Južnoafrička Republika, Ruska Federacija i dr.), dok su sa državama regije u ovoj oblasti zaključeni i bilateralni ugovori, koji na istim principima kao i Konvencija reguliraju ustupanje izvršenja kazne zatvora u drugu državu. Postupak po navedenim pravnim temeljima je identičan i pokreće se na zahtjev osuđene osobe. O takvom zahtjevu odlučuje nadležni sud države kojoj se podnosi zahtjev koji ispituje uvjete za priznanje iz ugovora, te ako su ti uvjeti ispunjeni prihvata stranu presudu u meritumu i izriče kaznu prema domaćem zakonodavstvu. U konkretnom slučaju Županijski sud u Zagrebu je morao ocijeniti sve uvjete u vezi priznanja presude koja je izrečena Marku Radiću koji je osuđen od strane suda Bosne i Hercegovine – objašnjava ministar.
Grubeša ističe da kod izricanja kazne sud zamoljene države ne može izreći veću kaznu od kazne izrečene u državi izricanja kazne, ali može smanjiti kaznu, na način što će istu izreći u granicama kazne prema svome zakonodavstvu i prema praksi u sličnim predmetima. Primjera radi, u jednom takvom slučaju Austrija je prihvatila smanjenje kazne doživotnog zatvora, koja je bila izrečena u Austriji, te Bosni i Hercegovini dozvolila transfer takvog osuđene osobe, kome je po presudi suda u BiH izrečena kazna zatvora od 20 godina.
– Brojni su primjeri i slučajevi u kojima su sudovi u BiH, prilikom priznanja presuda iz Republike Hrvatske, izrekli blažu kaznu nego sudovi u Republici Hrvatskoj. Tako je u jednom ranijem predmetu Kantonalni sud u Bihaću izrekao duplo manju kaznu zatvora od kazne izrečene od strane suda u Republici Hrvatskoj, a ta država je dozvolila transfer osuđenog u Bosnu i Hercegovinu. U konkretnom slučaju, osuđena osoba je podnijelo molbu za nastavak izdržavanja kazne u Republici Hrvatskoj i nijedan organ u Bosni i Hercegovini nije imao pravo da spriječi podnošenje takvog zahtjeva, jer je to pravo osuđenog lica utvrđeno navedenim ugovorima, a ocjenu uvjeta za nastavak izdržavanja kazne u drugoj državi je cijenio sud koji je odlučivao o priznanju strane sudske presude – kazao je.
Navodi da je kod ovakvog stanja stvari uobičajena praksa između država da se prihvati odluka suda druge države, jer se na taj način izgrađuje dalje povjerenje među državama u oblasti pružanja međunarodne pravne pomoći, što je i cilj navedenih ugovora, pa je na taj način odlučeno i u ovom slučaju.
– Kroz komentare ovoga slučaja često se poziva na pogrešne pravne osnove, posebno na Ugovor o izručenju između BiH i Republike Hrvatske, koji regulira potpuno različit postupak od postupka prijenosa izdržavanja kazne, na što upućuje isticanje državljanstva BiH kao okolnost zbog koje se nije mogao izvršiti transfer. Upravno zato je nužno istaći da propisi nigdje ne reguliraju institut „dvojnog državljanstva“, pa je i u teoriji i u praksi prihvaćeno da dvojno državljanstvo ne predstavlja prepreku da osoba bira u kojoj je će državi čije državljanstvo ima i izdržavati kaznu, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz ugovora – zaključio je Grubeša.
Vrisak.info
