Bosna i Hercegovina suočava se s novom krizom nakon što je najprije presuđeno, a zatim je isključen iz političkog angažiranja čelnik Republike Srpske Milorad Dodik.
I to zbog nepoštivanja naloga stranih upravitelja.
Ovo iznova postavlja ključna pitanja poput pravosudnih procesa, odnosa s međunarodnom zajednicom te budućnosti političkih odnosa unutar zemlje.
O temi referenduma, utjecaju vanjskih čimbenika na unutarnje odluke, kao i budućnosti ustavnih reformi te drugim temama za Večernji list govori predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
Večernji list: Je li, po vašem mišljenju, postupak protiv Milorada Dodika bio politički proces ili se radilo o “primjeni zakona”?
– Smatrajući da je rad pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini općenito ključan element za stabilnost unutarnjih prilika, ipak je zabrinjavajuće što moramo istaknuti kako ovaj postupak, vođen u pravosudnim institucijama BiH, naizgled ima sva obilježja političkog procesa koja su se pokušala uklopiti u okvir Kaznenog zakona. Naime, bilo kakva intenzivna sumnja u ugrozu integriteta i djelovanja institucija BiH, u pravosudnom ili drugom smislu, degradira naša nastojanja izgradnje pozitivnih i stabilnih prilika u BiH. Zbog toga se, među ostalim, zalažemo za neovisan rad pravosuđa, koje je zaštićeno od bilo kakvog vanjskog utjecaja, do te mjere da naši žitelji vjeruju u pravednost i ishode pravosudnih procesa na svim razinama. Do koje smo mjere taj cilj danas postigli, nije sasvim jasno, a upravo o tome svjedoči i činjenica da značajan dio javnosti i nakon drugostupanjske presude izražava svoju sumnju u ovaj postupak. Ipak, kao što sam kazao i prije – poštivanje presuda sudova, ma što god mi mislili o njima, ključno je za funkcioniranje našega društva.
Večernji list: Što će donijeti referendum u Republici Srpskoj i kako uopće komentirate tu ideju?
– Općenito govoreći, referendum je najviši demokratski izraz volje o značajnim pitanjima, koji po svojoj naravi može biti obvezujući ili savjetodavni. Kao takav, referendum predstavlja duboko ukorijenjenu praksu diljem zemalja Europe te, kao prepoznat demokratski mehanizam, nosi važnu ulogu u kolektivnom izražavanju stavova. U ovom konkretnom slučaju ne mislim da će pomoći da provođenje republičkog referenduma bilo što promijeni kada je u pitanju presuda Suda Bosne i Hercegovine. Međutim, iako nam rezultati potencijalnog referenduma mogu pobliže pokazati razinu osobnog povjerenja određenog dijela javnosti prema našim institucijama, smatram da ovo pitanje treba dalje prepustiti nadležnim autoritetima.
Večernji list: S obzirom na sve ove događaje, može li se pojednostavljenom logikom zaključiti kako je sada “red na vas” da vas se ukloni kako bi međunarodna zajednica ostvarila “harmoniju” u BiH? Kako na to gledate s vaše pozicije?
– “Međunarodna zajednica” definirala je Daytonsko-pariški mirovni sporazum 1995. godine i od tada je izraženo involvirana u sve naše institucije, ne samo na razini BiH. Takvo što danas je najizraženije kroz intenzivno djelovanje institucija OESS-a, Vijeća za provedbu mira i pojedinačnih stranih administracija, koje su i u nedavnoj prošlosti izravno, putem videa, naređivale federalnim dužnosnicima kako moraju glasati o određenim zakonskim rješenjima, pravdajući kako je to strateški interes njihovih – stranih administracija. To je nedopustiva i neodrživa praksa. Primjera radi, OHR je nebrojeno puta izravno utjecao na izborni proces, odnosno na provedbu izbornih rezultata, izmjene Ustava i zakona, ali i vršio sankcioniranje pojedinaca. Taj proces međunarodnog djelovanja još nije završio te izravno šteti europskom putu BiH. Naravno, primaran razlog ovakva “poluprotektorata” je i nesposobnost partnera u vlasti da definiraju i provode jasan program djelovanja. Jedan dio tih partnera uvijek je poticao i zazivao međunarodne institucije da djeluju kako bi oni, putem međunarodnih čimbenika, ostvarili svoje nacionalne ciljeve u nesavršenom ustavnom ustroju BiH. Sve dosadašnje odluke međunarodnih institucija 30 godina nakon Daytona nisu uspjele harmonizirati naše društvo, čemu najbolje svjedoči kriza u kojoj se trenutačno nalazimo. Uvjeren sam da bilo koji novi politički, ustavni ili kadrovski – osobni “pothvat” međunarodnih čimbenika neće ništa dobro donijeti ni Bosni i Hercegovini ni njezinoj stabilnosti, a osobito ne našem međunarodnom ugledu.
Kada sam ja u pitanju, moram kazati kako ne pridajem pozornost takvim zazivima partnera i samoproglašenih analitičara koji uime svoje stranke ili naroda provode “politike” uime BiH, pa nekada i međunarodnih institucija. Hrvatski je narod danas jako dobro organiziran, snažno zagovara osiguranje svoje ustavne jednakopravnosti i legitimnog predstavljanja u institucijama gdje se štite kolektivna prava, odnosno u domovima naroda i Predsjedništvu BiH. Upravo se o tome skrbi stožerna stranka HDZ BiH i Hrvatski narodni sabor BiH.
Do sljedećeg Sabora HDZ-a BiH ostalo je dovoljno vremena da možemo osigurati vjerodostojno provođenje strategije upravljanja ljudskim resursima unutar same stranke. Jednostavno kazano, o budućnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini te našoj ustavnoj jednakopravnosti s drugim dvama konstitutivnim narodima odlučivat će isključivo naš, politički zreo, hrvatski narod.
Večernji list: Koliko su potezi međunarodne zajednice postali srž problema u BiH?
– Uloga međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini mora se u najskorijem roku transformirati u partnersku ulogu kako bismo, time ohrabreni, sami donosili odluke o svojoj budućnosti. Potezi međunarodne zajednice, koji su sve češće razjedinjeni, ne smiju stvarati nove probleme u funkcioniranju institucija BiH. Izborni procesi postoje s razlogom, a taj razlog je da demokratski izabrani predstavnici preuzmu vlast, autoritet i odgovornost nad oblikovanjem i upravljanjem Bosnom i Hercegovinom. Tako da nam je jasno da sve dok i dalje posežemo za alibi-politikom, narušavamo suverenitet vlastite države i umanjujemo vrijednost njezinih unutarnjih, demokratskih izbornih procesa. Iluzorno je očekivati da itko ikada više voli i shvati Bosnu i Hercegovinu, njezine specifičnosti i potrebe, bolje od nas samih koji je svakodnevno “živimo” i kojima je ova država domovina, a ne portfelj. Upravo bi zbog toga postojanje istinskog ustavnog patriotizma na koji pozivamo bilo održivo rješenje za probleme koji već dugi niz godina razaraju tkivo BiH. Mi se, dugoročno gledajući, moramo osloboditi međunarodnog intervencionizma – kao iskaz potpunog ostvarenja vlastite neovisnosti i poštovanja prema vlastitim izbornim procesima na ukupnu dobrobit našega društva i njegove euroatlantske budućnosti.
Večernji list: Što mislite o stavu da na razini BiH politički lideri, poput vas, trebaju okrenuti leđa Dodiku nakon presude kako bi se spriječio daljnji politički konflikt?
– Konflikt je posljednji pojam koji je danas potreban Bosni i Hercegovini, gdje vlast ne funkcionira na “okretanju leđa”, već primarno na jasno izraženom i vjernom partnerstvu. Često volim kazati, i u to duboko vjerujem, da partnerstvo obvezuje, ali ne sputava. Vrijeme nas uči da za konfliktne odnose nije dovoljno “jedno”, a upravo zbog toga sam pozvao sve kolege da se suzdrže od daljnjeg raspirivanja problema kojim samo mogu dodatno produbiti krizu, koja je već intenzivna. Bosni i Hercegovini potrebni su mir, dijalog i suradnja, a nikako kratkovidno korištenje zapaljive retorike za vlastitu, iako kratkotrajnu, političku dobit. Znajući da se Bosna i Hercegovina iz brojnih razloga često naziva “buretom baruta”, jasno nam je da je krajnje neodgovorno služiti daljnjem podizanju napetosti i nestabilnosti. To nikada nije bila i neće biti politika HDZ-a BiH. Mi ćemo nastaviti predvoditi procese koji izgrađuju bolje prilike za naše žitelje, a s kim ćemo to činiti, ovisi o onima koji moraju biti spremni provoditi svoju riječ, graditi europsku budućnost i s nama štititi Ustav i njegovo natkrovljujuće načelo, koje je upravo bilo poticaj za neovisnost naše domovine.
Večernji list: Vidimo li Balkan na “raskrižju” novih geopolitičkih eskalacija, s različitim igračima poput Rusije, Turske, Irana koji, čini se, nadomještaju EU i SAD. Je li to izvjestan scenarij i što Hrvati očekuju?
– Izloženost promjenama, od sigurnosnih, ekonomskih, geopolitičkih, tehnoloških i drugih čimbenika, upravo je zbog ovih zadnjih izraženija nego ikada prije. To nas treba zabrinuti s obzirom na to da mi kao društvo moramo razumjeti te promjene i kako im se prilagoditi te u skladu s tim usmjeravati svoje djelovanje. Ključno je da svi svoje djelovanje u Bosni i Hercegovini baziramo na stabilnom dijalogu, međusobnom poštovanju i zajedničkom dogovoru. Ako dopustimo da o našim pitanjima odlučuje netko drugi, ne trebamo očekivati dobre odgovore. Očito je da brojni čimbenici imaju izražene uloge i interese u Bosni i Hercegovini. No, te uloge i interesi nisu nužno uvijek pozitivni za nas. Na nama je da, prvenstveno vođeni odgovornošću prema vlastitim žiteljima, suzbijemo neželjene utjecaje trećih zemalja te državu čvrsto i trajno usidrimo u zapadne vrijednosti i europski put.
Večernji list: Kako presuda Dodiku utječe na unutarnju ravnotežu političkih snaga u BiH, posebno među strankama iz Federacije i Republike Srpske, odnosno hoće li se produbljivanje krize nastaviti do izbora 2026. godine?
– Krize su, nažalost, postale sastavni dio Bosne i Hercegovine. Tako će i biti sve dok se svi domaći politički akteri ne opredijele poštivati Ustav. Danas je ova kriza evidentno izražena, s puno upliva onih koji našoj domovini Bosni i Hercegovini ne misle ništa dobro. Kraj krize će svakako biti vidljiv do općih izbora 2026. godine, ali na nama je da do tada iskoristimo vještine upravljanja ovim oblikom kriza, a tijekom povijesti smo ih izgradili, te u miru i stabilnosti pripremimo institucije da osiguraju ekonomsku i socijalnu stabilnost, čime će se okončati ovo neuspješno partnerstvo uspostavljeno 2022. godine.
Večernji list: Kako komentirate činjenicu da se, unatoč izvjesnom distanciranju administracije SAD-a, u Ujedinjenim narodima na zahtjev Rusije organizirala rasprava o situaciji u Bosni i Hercegovini i ulozi Milorada Dodika?
– Gledajući ukupne odnose, takva inicijativa nije neočekivana niti se na zahtjev Ruske Federacije prvi put raspravlja o stanju u Bosni i Hercegovini. Naime, pitanje drugostupanjske presude gospodinu Dodiku evidentno nije samo pravno pitanje. O tome smo već čuli niz domaćih i međunarodnih istupa. Logično je da je političko pitanje, nevješto upakirano u pravno, izazvalo lavinu reakcija svih onih koji BiH vide kao prostor i za svoje političko djelovanje. Koliko god smo mi kao društvo mali, činjenica je kako diplomacije najvećih svjetskih administracija jasno prepoznaju ovu presudu kao moguće izvorište nove sigurnosne krize koju moramo izbjeći. Neskriveni prijatelji gospodina Dodika to vješto koriste, iz različitih razloga i interesa, i u administraciji SAD-a i administraciji Ruske Federacije. I jedni i drugi su svjesni različitih scenarija, kao i onog da potpuno sklanjanje Dodika može znatno ojačati zagovornike unitarizma u BiH i time izazvati još veću krizu u BiH. Zbog toga kažem kako ovo pitanje, naizgled finalizirano drugostupanjskom presudom, još uvijek nije u potpunosti riješeno, a da posljedice separatističkih i unitarističkih pretenzija treba žurno i mudro suzbiti. Ovaj rasplet je, na određeni način, i jasan poziv na buđenje svima onima koji su smatrali da je narušavanje Daytonskog sporazuma, bilo “puzajućim promjenama” ili pasivnim promatranjem višedesetljetnog narušavanja prava jednog konstitutivnog naroda, bezopasan eksperiment. BiH je tronožac koji počiva na ravnopravnosti svojih triju državotvornih konstitutivnih naroda. Naša politika upravo zato dugi niz godina brani Daytonski sporazum, koliko god on nesavršen bio, kao osnovu mira i poretka, a ne samo dokumenta kojega se spominjemo zbog naše uloge ususret njegovoj 30. obljetnici.
Večernji list: Kako gledate na diplomatske aktivnosti Srbije, posebno nedavni sastanak srbijanskog diplomata s američkim senatorom Marcom Rubiom, u vezi sa situacijom u BiH?
– S jedne strane razumljivo je da predsjednik Republike Srbije i njegova administracija provode niz vanjskopolitičkih aktivnosti vezanih uz BiH s obzirom na to da takva postavka odnosa njihovoj administraciji daje bitno mjesto u ukupnim regionalnim odnosima. Ovaj oblik komuniciranja s administracijom SAD-a, administracijom koja je odigrala ključnu ulogu u uspostavi mira, srbijanskoj je administraciji bitan alat i za rješavanje svojih unutarnjih problema, koji danas evidentno postoje. Nije tajna da takav pristup predstavnicima Srbije olakšava i utjecaj na sve političke čimbenike u Republici Srpskoj. Međutim, ponavljam – Bosnu i Hercegovinu gradit će oni koji ovu državu zovu svojom domovinom. Svi ostali su dobrodošli biti naši partneri u tom procesu, s uvjetom da poštuju jednakopravnost našeg naroda.
Večernji list: Koji je stav HDZ-a i vaš osobno o mogućem daljnjem uplivu međunarodne zajednice u unutarnje odnose BiH, osobito u kontekstu statusa i odnosa konstitutivnih naroda?
– Mislimo da međunarodna zajednica, tražeći rješenje za gospodina Dodika, a još uvijek ga traži, želi ujedno riješiti i problem konačne uključenosti OHR-a u sustav odlučivanja. Odnosno, želi konačno riješiti pitanje jednakopravnosti triju konstitutivna naroda. Izmjena ustavne arhitekture kojom bi se kroz više federalnih jedinica, od čega bi najlogičnije rješenje zahtijevalo tri, trajno decentralizirala vlast u BiH model je na kojemu se radi kao trajnom i održivom rješenju za Bosnu i Hercegovinu nakon 30 godina raznih neuspjelih preinaka i nametanja. Vidno je da sve veći broj međunarodnih aktera uviđa ove naše temeljne probleme i izazove te da dijalozi na najvišim razinama sve češće zazivaju poštivanje ustavnog poretka. Međutim, Ustav, kao najviši pravni akt države, nije i ne može se tretirati kao a la carte dokument. Ustav BiH sadrži brojne i nedvosmislene odredbe o ravnopravnosti hrvatskoga naroda, koji je integralni element ne samo osnivanja već i funkcioniranja suvremene BiH. Upravo najveće svjetske administracije danas svojim uplivom žele pomoći nositeljima vlasti uime triju konstitutivnih naroda da zajedno ponude ovu ustavnu izmjenu. Ono što svima, i unutarnjim i međunarodnim dionicima, treba postati jasno jest da Hrvati nikada neće dopustiti ispunjavanje cilja dekonstituiranja hrvatskoga naroda. Hrvatski su branitelji ginuli za ovu državu, hrvatska će je politika u miru sačuvati i hrvatski će narod, u konačnici, uživati sva svoja ustavna prava.
Vrisak.info
