Političke podjele oko Ustavnog suda BiH prijete blokadom EU sredstava i ugrožavaju reformski put zemlje ka europskoj integraciji.
Iako su sredstva EU-a iz Plana rasta za zapadni Balkan važna prilika za ubrzanje ekonomskog razvoja i integracije Bosne i Hercegovine u europske strukture, pitanje koje se trenutačno postavlja nije samo hoće li vlasti uspjeti doći do tih sredstava već i hoće li političke nesuglasice unutar BiH, opterećene sporovima oko Ustavnog suda, blokirati taj put.
Potkraj tjedna Izaslanstvo Europske unije u BiH izvijestilo je kako je Europska komisija obavijestila vlasti u BiH da će zbog izostanka dovršetka reformskog plana zemlja biti suočena sa smanjenjem predviđenih sredstava za 10%.
Umjesto izvornih 1,085 milijardi eura, Bosna i Hercegovina sada ispunjava uvjete za sredstva u vrijednosti do 976,6 milijuna eura, piše Večernji list.
Ovo smanjenje nije samo simbolična mjera već jasno upozorenje da su politička nesuglasja unutar BiH, u ovom slučaju prvenstveno nesuglasice oko pitanja Ustavnog suda, ozbiljna prijetnja za europsku budućnost zemlje.
I ne samo to. Naime, Instrument za reforme i rast, koji čini središnji element Plana rasta, temelji se na provedbi ključnih reformi.
Zemlje koje uspješno provedu ove reforme mogu koristiti značajna sredstva, dok će one koje se opiru biti suočene sa smanjenjem financijskih iznosa.
U tom kontekstu neprovođenje reformi, i to zbog političkih nesuglasica, ozbiljno ugrožava pristup BiH sredstvima koja su joj potrebna za modernizaciju i jačanje njezinih institucija.
Najveći izazov s kojim se BiH suočava u provedbi Plana rasta nije samo u pripremi i usuglašavanju reformskih mjera već u dubokim političkim nesuglasicama koje koče napredak.
Ključna točka nesuglasica odnosi se na Ustavni sud, čiji su mandat i sudbine trenutačno predmet dugotrajnih prijepora između vodećih političkih stranaka, a posebno između bošnjačkog SDA i SNSD-a Milorada Dodika.
Za političke aktere u BiH, posebno one iz Republike Srpske, pitanje Ustavnog suda predstavlja simbolički i politički izazov. SNSD Milorada Dodika već dulje vrijeme zahtijeva reformu ili čak ukidanje Ustavnog suda BiH, koji optužuju da je previše orijentiran prema bošnjačkim interesima.
S druge strane, SDA i bošnjačke stranke inzistiraju na očuvanju trenutačnog ustavnopravnog okvira koji im omogućava da zadrže utjecaj na važne pravosudne institucije.
Budući da je to i daytonska kategorija. EU i međunarodna zajednica podržavaju postupni odlazak sudaca stranaca. Ali ne odmah.
Ova politička podjela, koja se ponavlja i u pitanjima drugih reformi, stvara duboku podjelu u zemlji. Istovremeno, te nesuglasice gotovo uvijek uključuju uzimanje u obzir etničkih interesa, što se često interpretira kao opstrukcija ili blokada procesa europskih integracija.
Kao što pokazuje smanjenje financijskih sredstava iz Plana rasta, nesuglasice između vlasti u BiH stavljaju ozbiljan upitnik nad vjerodostojnošću zemlje u očima Europske unije. BiH, koja je već suočena s velikim političkim izazovima, doživljava ozbiljne potrese na unutarnjoj političkoj sceni.
Iako zemlje poput Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Srbije rade na ispunjavanju uvjeta za pristup EU sredstvima i uspješno šalju svoje reformske agende, Bosna i Hercegovina, nažalost, ostaje jedina zemlja u regiji koja nije finalizirala svoj Plan reformi.
Do sada je Albanija povukla 64,5 milijuna eura, Crna Gora 26,8 milijuna eura, a Sjeverna Makedonija 24,4 milijuna eura iz EU-ova Plana rasta.
Kosovo još nije povuklo sredstva zbog nesuglasica u provedbi, dok Bosna i Hercegovina također zaostaje jer nije finalizirala svoj reformski plan, čime je onemogućen pristup sredstvima.
Ova situacija upućuje na duboku političku krizu u zemlji, koja ne samo da usporava napredak prema EU već može stvoriti i trajni jaz u povjerenju među političkim akterima i institucijama.
Ključna stvar koju mnogi analitičari ističu u vezi s Planom rasta za zapadni Balkan jest kako ova prilika ne znači samo pristup novcu iz EU već i šansu za transformaciju poslovne klime, infrastrukture i energetske učinkovitosti u Bosni i Hercegovini.
Složene procedure
Međutim, nesuglasice unutar vladajuće koalicije, prvenstveno zbog isključivosti između probošnjačke “trojke” (SDP, NS, NIP) i SNSD-a, ozbiljno ugrožavaju te šanse.
Naime, vlasti u BiH već dugo nisu uspjele postići stabilnu koaliciju koja bi bila sposobna osigurati usklađivanje i provedbu ključnih reformi.
“Trojka” je optuživana za prekomjerno nametanje svojih političkih stavova, dok SNSD i Milorad Dodik nastavljaju odbijati suradnju u trenutačnoj vlasti, što je još jedan pokazatelj duboke podjele i isključivosti.
Mehanizam usuglašavanja Plana rasta u Bosni i Hercegovini temelji se na koordinaciji između različitih razina vlasti – državne, entitetske i županijske.
Ključni korak je usklađivanje i usvajanje Reformske agende, koja se mora dostaviti EU, a to zahtijeva politički konsenzus među vlastima, uključujući Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara BiH te vlasti u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.
Kroz tehničke i administrativne koordinacije, kao i suradnju s civilnim društvom i privatnim sektorom, vlasti moraju osigurati usklađivanje sa zakonodavstvom EU, a provedba reformi mora biti praćena redovitim izvještavanjem prema EU.
Prolongiranje Reformske agende nije samo politički problem; ono utječe na ekonomski oporavak, borbu protiv korupcije, izgradnju infrastrukture i povećanje životnog standarda.
Ako Bosna i Hercegovina ne uspije do kraja 2025. godine finalizirati svoju Reformsku agendu, prijeti joj daljnje smanjenje sredstava od EU-a, što bi moglo dodatno produbiti krizu.
A što se sve uklapa u već sada ozbiljno izraženu predizbornu kampanju temeljenu na mržnji i podjelama.
Vrisak.info
