Od početka pandemije Covida-19 u brojnim su zemljama pokrenute digitalne aplikacije koje pokušavaju identificirati ljude izložene koronavirusu SARS-CoV-2 i zaustaviti njegov daljnji prijenos.
Pronaći dokaze da ove aplikacije za “traženje kontakata” doista rade svoj posao nije lako jer većina ih prikuplja ograničene podatke kako bi zaštitila privatnost korisnika, piše Nature. Najnovije studije nude sve više dokaza da aplikacije mogu pomoći u prevenciji infekcija i da su dragocjen alat za javno zdravstvo. Aplikacije za traženje kontakata instalirane su na pametnim telefonima, a mnoge uključuju sustav Google / Apple Exposure Notification (GAEN).
Ovaj sustav koristi Bluetooth signal telefona kako bi otkrio kada su dva korisnika aplikacije blizu. Obično, to znači da se nalaze unutar dva metra jedan od drugog više od 15 minuta, javlja Bug. Sustav GAEN sprječava zdravstvene vlasti da prikupljaju osobne podatke o korisnicima aplikacija ili njihovim uređajima. No to nije slučaj sa svim aplikacijama za traženje kontakata. Singapursku aplikaciju TraceTogether kritizirali su jer jer bi prikupljene podatke policija mogla koristiti u kaznenim istragama.
Početkom veljače britanski istraživači ocijenili su aplikaciju tamošnje Nacionalne zdravstvene službe NHS COVID-19, pokrenute u Engleskoj i Walesu krajem prošlog rujna. Utvrđeno je kako je aplikacija poslala prosječno 4,4 obavijesti o izloženosti korisnika. Ručnim traženjem kontakata prijavljivano je prosječno 1,8 kontakata. Do sada je aplikacija preuzeta na više od 21 milijun telefona, s oko 16,5 milijuna redovnih korisnika. To je otprilike 28% stanovništva ili 49% ljudi s kompatibilnim telefonima. Procjenjuje se da svakih postotak porasta korisnika aplikacija, ali da ih bude najmanje 15%, smanjuje broj infekcija za 0,8 do 2,3%. Pilot studija španjolske aplikacije Radar Covid također je otkrila da je aplikacija obavijestila otprilike dvostruko više ljudi no što se to postiže klasičnim traženjem kontakata. Procjena aplikacije SwissCovid otkriva pak da je njenim korištenjem broj ljudi u karanteni u Zürichu povećan za 5%, od čega je njih 17% bilo pozitivno na koronavirus.
Digitalno praćenje kontakata posebno je učinkovito za identificiranje kontakata koji ne žive zajedno. Kontakti iz domaćinstva koje je aplikacija SwissCovid obavijestila o izloženosti otišli su u karantenu dan ranije od onih koji su obaviješteni ručnim traženjem kontakata.
Aplikacija NHS COVID-19 također je skratila odlazak u karantenu za 1-2 dana. No, da bi aplikacija bila učinkovita, važno ju je integrirati u lokalni zdravstveni sustav. Primjerice, pozitivni korisnici SwissCovida nalaz moraju unijeti u aplikaciju kako bi upozorili svoje bliske kontakte. No to pak sustav čini ručnim, a ne automatskim i postaje usko grlo. Slično je i u Španjolskoj, gdje se obavijesti ne šalju uvijek korisnicima aplikacija.
S druge strane, NHS COVID-19 automatski izdaje kodove pozitivnim korisnicima koji onda mogu obavijestiti kontakte u svom telefonu. Mjerenje rizika od izloženosti jedan je od načina na koji bi se aplikacije mogle poboljšati. Aspektom udaljenosti bavi se, na primjer, WeHealth, neprofitna organizacija iz Kalifornije koja razvija vlastitu aplikaciju za traženje kontakata.
Imati aplikaciju koja može predvidjeti rizik od izloženosti ovisno o tome koliko je i kojim tipom virusa neka osoba zarazna, to bi bila sjajna stvar. No takve ideje proširuju funkcije aplikacije na neželjeni teritorij. Treba pronaći ravnotežu između količine kvalitetnih informacija i mogućeg gubitka velikog broja korisnika koji strahuju od gubitka privatnosti. A to je ples na tankoj, visoko podignutoj žici.
Vrisak.info
