Umjetna inteligencija promijenila je obrazovanje, svakodnevno tome svjedoče i učenici i profesori, no ostaje pitanje je li ta promjena nabolje ili na gore te kako je možemo usmjeriti da bude na korist obrazovnom sustavu, ali i društvu u cjelini.
O svemu tome raspravljalo se na završnoj konferenciji projekta iLed “Dizajn učenja u vrijeme umjetne inteligencije” održanoj 1. srpnja 2025. na MEF-u. Konferencija je organizirana u sinergiji s projektom TRUELA (Trustworthy Learning Analytics and AI for Sound Learning Design) Fakulteta organizacije i informatike (FOI) Sveučilišta u Zagrebu koje vodi prof. dr. sc. Blaženka Divjak.
S profesoricom Divjak razgovarali smo o izazovima, ali i mogućnostima nove tehnologije u sustavu obrazovanja, piše Poslovni.hr.
Postaviti prava pitanja
“AI će se koristiti sve više, no trenutačno imamo situaciju da je najčešće neselektivno, bez pravog razumijevanja koriste studenti, a nastavnicima još uvijek nedostaje dovoljno obuke o tome kako upotrebljavati AI za podizanje kvalitete obrazovanja”, upozorava profesorica Divjak.
Važno je, smatra, učenike i studente naučiti kako svrhovito, ciljano koristiti umjetnu inteligenciju za obogaćivanje znanja, kako putem AI-ja doći do pravih informacija i sl. Naime, treba razumjeti da je AI pomoćni, a ne glavni alat u procesu učenja, odnosno nužno je postojanje baze znanja i snalaženja u gradivu, ne samo kako bi se prepoznale pogreške i “halucinacije” kojima su generativni AI alati skloni, već i da se znaju postaviti prava pitanja.
Studentima koji će jednog dana ući na tržište rada nedostaju mnoge kompetencije vezane uz AI, ali i njihovim profesorima. Divjak posebno ističe dva ključna problema: “Prvi je izražena tendencija da se zapravo o svemu što ne znamo sada pita AI i onda se bez razmišljanja prihvaća odgovor, što je veoma opasno.
Drugi je problem opasna sklonost nekih nastavnika da posve odbijaju koristiti AI i učiti o tome.” Zbog napretka tehnologije educiranje je dovedeno u opasnost, i to tako da učenici i studenti ne usvajaju znanje temeljito, već preskaču razumijevanje osnovnih ideja i principa, točnije, koncept gradiva pa, umjesto da shvate zašto nešto funkcionira i kako se rješava, samo traže gotove odgovore od AI chatbota ili s interneta.
“Studenti moraju znati što je algoritam i kako procijeniti vrijednost rezultata koje su dobili. Očit primjer za to su brojne lažne vijesti u javnom prostoru. Puno toga iz prostora umjetne inteligencije već danas utječe kako na demokraciju, tako i na ljude i na industriju”, kazala je Divjak.
MIT-ovo istraživanje
Kada je u pitanju učenje, umjetna inteligencija ima i prednosti i mane, upozoravaju stručnjaci. Korištenje umjetne inteligencije u obrazovanju nudi nekoliko ključnih prednosti koje poboljšavaju iskustvo učenja. U prvome redu, AI pruža trenutačne povratne informacije, što znači da studenti ako imaju nejasnoća ne moraju čekati iduće predavanje, već mogu odmah razumjeti svoje pogreške te učiti iz njih pomoću besplatnih alata koje imaju svi s pristupom internetu.
Time se ubrzava proces učenja i održava motivacija kod učenika. Uz to, AI omogućuje personalizirano učenje, prilagođeno individualnom tempu svakog studenta, njegovim snagama i područjima koja zahtijevaju dodatni rad. Tako nitko ne zaostaje niti biva usporen jer se pojedinac može zadržati na gradivu koje mu je nejasno koliko god je potrebno, bez osjećaja da je u učionici neki koncept “preskočen” a da su ga nisu istinski razumjeli.
Osim što pomaže učiti, umjetna inteligencija može izrađivati prilagođene probne testove koji studentima i učenicima pomažu da provjere svoje znanje prije pravih ispita, čime se povećava samopouzdanje i smanjuje stres.
Primjerice, Mirza Žižak, predstojnik odjela Fiziologije i imunologije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, naglašava kako je odlično što studentima medicine AI može dati kompleksne medicinske zadatke o kojima mogu postaviti potpitanja i učiti istraživati prije nego što počnu raditi s pacijentima.
Dok nastavnici imaju svoje radno vrijeme, kod umjetne inteligencije također je velika prednost što je dostupna 24 sata na dan, zbog čega je učenje fleksibilnije i pristupačnije. Iako umjetna inteligencija može biti koristan alat, nedostaje joj ljudska povezanost koja je mnogim učenicima ključna za održavanje motivacije.
Velik dio učeničkog angažmana proizlazi iz interakcije s nastavnicima i vršnjacima, nečega što AI ne može vjerodostojno oponašati. Nastavnici nadahnjuju učenike svojom strašću prema predmetu i emocionalnom podrškom, što je ključno za razvoj samopouzdanja i otpornosti, a to je nešto što umjetna inteligencija, bez obzira na njezinu sofisticiranost, nikada ne može zamijeniti.
Uz to, postoji opravdana zabrinutost da bi učenici mogli postati pretjerano ovisni o AI-ju kada je riječ o razmišljanju i rješavanju zadataka.
Jedno MIT-ovo istraživanje usporedilo je tri skupine učenika čiji je zadatak bio napisati esej: prva je koristila ChatGPT, druga se oslanjala na Googleovu tražilicu bez AI-ja, dok je treća koristila isključivo vlastito znanje. Kada su poslije svi morali ponovno pisati eseje bez ikakve pomoći, pokazalo se da je skupina koja je koristila ChatGPT imala nižu razinu kognitivnog angažmana.
Takvi rezultati upućuju na to da pretjerano korištenje umjetne inteligencije može oslabjeti sposobnost učenika za samostalno razmišljanje, što otvara ozbiljna pitanja o dugoročnom učenju i razvoju kritičkog mišljenja.
Baš zato Divjak vjeruje da nastavnici, ali i obrazovne institucije moraju preuzeti kormilo i naučiti mlade kako najbolje koristiti umjetnu inteligenciju, ali i – još bitnije – kako biti kritičan prema njoj.
“Profesori moraju biti ti koji će reći – ove AI alate vam preporučujemo, ovaj koncept ili alat dobro obrađuju podatke, bez obzira na to o kojem je polju riječ – primjerice, u medicini je primjena umjetne inteligencije već jako raširena, ali može se raditi i o ekonomiji, bankarstvu ili matematici.
Profesor mora biti kompetentan, jasno reći što je dopušteno i dati upute. Jednako tako, studentima se mora reći, ako želite biti doktori, matematičari ili ekonomisti, vaša prva reakcija ne smije biti oslanjanje na umjetnu inteligencije, najprije morate savladati gradivo.
Pokazuje se da najviše koristi od korištenja umjetne inteligencije imaju eksperti, oni koji znaju, AI im olakšava i ubrzava posao i daje informacije, a oni su u stanju procijeniti je li ono što su povratno dobiti vjerodostojno”, rekla je Divjak.
Možda baš zato što su već stručni u svom području, AI generiran sadržaj može biti odličan za stručan kadar u obrazovnom sustavu. Za nastavnike takav sadržaj znatjno smanjuje opterećenje i vrijeme potrebno za pripremu nastave.
Umjetna inteligencija može pomoći u izradi planova lekcija, ispita i ocjenjivanju, čime nastavnicima ostaje više vremena za stvarno poučavanje i rad s učenicima. Za učenike, AI nudi brze odgovore, sažetke, a može im sastaviti i personalizirane materijale za učenje.
Sagledavanje šire slike
Ipak, važno je da nastavnici drže glavnu riječ i pregledaju sadržaj koji generira AI kako bi provjerili njegovu točnost i relevantnost, posebice zbog pristranosti koje generativni AI modeli ponekad imaju.
Najveći problem je što mnogi učenici umjetnoj inteligenciji pristupaju pasivno i prihvaćaju informacije bez propitivanja, što može oslabiti razvoj kritičkog mišljenja i dubljeg razumijevanja.
Postoji i rizik da učenici postanu previše ovisni o umjetnoj inteligenciji, koristeći je kao prečac umjesto kao pomoćno sredstvo za učenje. Zbog toga je ključno da nastavnici prepoznaju ovu tendenciju i aktivno potiču učenike da razmišljaju kritički o sadržaju.
Divjak naglašava: “Od tehnologije ne možemo pobjeći, ali je moramo usmjeravati. U obrazovanju znanje iz industrije moramo koristiti sa ‘zrnom soli u glavi’. Mi nismo tu da naučimo studente tehnike i alate za industriju, nego da ih naučimo misliti jer industrija će za pet godina biti znatno drukčija nego što je danas, a onda će ti alati vjerojatno biti zastarjeli.”
Umjetnu inteligenciju ne trebaju koristiti samo nastavnici i učenici, može pomoći ministrima, dekanima i ravnateljima pri donošenju odluka. Stručnjaci vjeruju da AI može pomoći u sagledavanju šire slike i omogućiti donošenje odluka na temelju podataka, a da pritom donositelju odluka u obrazovanju da perspektive nastavnika, učenika i roditelja.
Umjetna inteligencija nije ovdje da zamijeni ljude, nego da ih podrži. Međutim, ako se oslanjamo na analizu podataka od AI-ja, moramo znati da, primjerice, ChatGPT kaska za prikupljanjem informacija iz najsvježijih istraživanja, a u područjima poput medicine, gdje se inovacije događaju svakodnevno i gdje situacije nisu standardne, oslanjanje na prošle podatke može biti problematično.
Donošenje važnih obrazovnih odluka zahtijeva ljudsku procjenu, empatiju i razumijevanje konteksta, a AI može biti korisna pomoć, ali ne smije biti taj koji vodi niti donosi konačne odluke.
Nema jasno definirane politike
Istraživanja jasno pokazuju da su mlađe generacije diljem Europe objeručke prigrlile AI. GoStudent istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji ove godine pokazuje da se alati umjetne inteligencije najviše koriste za pomoć pri pisanju (35%), učenju jezika (29%), matematike (23%) i u istraživanjima (13%).
Oko 48 posto roditelja u UK-u podržava korištenje virtualnih instruktora temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Ipak, etičke zabrinutosti rastu, 21 posto ispitanih učenika priznalo je da je koristilo AI kako bi položilo ispit, a 16 posto ih je predalo eseje koje je napisala umjetna inteligencija.
Najveći izazov u većini obrazovnih institucija diljem Europe problem je što nema jasno definirane politike uvođenja AI-ja u nastavu, što dodatno naglašava potrebu za strateškim pristupom ovom brzo rastućem fenomenu.
“AI se brzo prihvaća u informatici i na tehničkim fakultetima. Na medicini sam također uočila puno interesa, dok se na nekim fakultetima ta tema gura sa strane, ponajprije zato što Sveučilište u Zagrebu nema nikakav službeni stav o toj temi. Potrebno je da rektor kaže što prihvaćamo, a što ne.
Ovako i kad imate ljude koji žele nešto implementirati, oni to teško mogu kad nema sustavne podrške”, naglasila je Divjak.
Vrisak.info
