Hajduk danas igra prvu utakmicu drugog kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu, ujedno i svoju prvu natjecateljsku utakmicu u novoj sezoni. Protivnik će mu u dalekom Bakuu biti azerbajdžanska Zira. Jedna je to od klasičnih ljetnih utakmica naših klubova u kvalifikacijama, o protivniku znamo malo, ali ovaj put malo toga znamo i o Hajduku. Klub čeka početak sezone s puno upitnika, novim trenerom i novim načinom kako želi igrati.
Još su u ožujku počele peripetije u klubu najavom odlaska Nadzornog odbora, a taj proces promjena još nije završio jer novi Nadzorni odbor još nije službeno preuzeo funkciju. Hajduk je počeo konkretno funkcionirati na tržištu tek prije tri tjedna kad je Goran Vučević i službeno postao sportski direktor. Koliko god su objektivne okolnosti utjecale na to, Hajduk u ovom trenutku ne odaje dojam da je spreman za novu sezonu, a za to mu nitko drugi nije kriv.
Medeni mjesec Gorana Vučevića
“Ne želim ići u velike pompe. Ovo je godina stabilizacije, a ne ciljeva. Volio bih da navijači to shvate. Trebat će pojačanja, nadamo se da ćemo brzo napraviti balans, ali klub mora biti stabilan. Ponovit ću, ova sezona nema cilj. Ovo je godina stabilizacije”, izjavio je Vučević na svom predstavljanju nakon što je imenovan novim sportskim direktorom.
Navijači Hajduka odavno su umorni od priča o novom početku, stabilnosti, hijerarhiji i svim ostalim riječima koje lijepo zvuče, a previše se puta pokazalo da ništa ne znače. Dojam je da se Vučeviću vjeruje, ali i on nosi ogromnu odgovornost jer je možda zadnji kojem će se vjerovati ako bude neuspješan.
Općenito se navijačima u prošlosti prodavala laž da klub mora ići “all in” ili pasti u prosjek SHNL-a, a cijelo vrijeme im je Rijeka pokazivala da nije stvar samo u količini novca koji se troši nego u tome kako upravljaš s onim što imaš. Hajduk ne mora trošiti 14 milijuna eura godišnje na plaće igrača da bi bio konkurentan, samo mora biti pametniji.
Iako su Vučevićeve riječi dobro prihvaćene i njemu se vjeruje, a financijska situacija kluba jasna je svakome tko prati Hajduk, prvi potezi novog sportskog direktora nisu testirali vjeru u to jesu li navijači zaista spremni na “stabilizaciju”.
Prodan je Dominik Prpić, što su svi prihvatili kao normalno jer klub mora živjeti od transfera, a nakon toga su dovedeni Adrion Pajaziti, Fran Karačić i Ivica Ivušić. Počelo se tu već lagano zezati s riječju “stabilizacija” jer su takvi potezi sugerirali da Hajduk ipak nije baš bez ciljeva, koliko god ih se ne komuniciralo.
Test za povjerenje navijača
Navijaču Hajduka ne treba puno da bi osjetio optimizam, koliko god ga klub puta razočarao. To je nešto nepromjenjivo, a činjenica da klub ruši rekorde u posjećenosti nakon godina i godina neuspjeha jasan je dokaz tome. Ipak, posljednja vijest iz kluba imala je efekt hladnog tuša i na prvu izgleda užasno, Hajduk prodaje stožernog igrača Filipa Uremovića u Japan za 1.5 milijuna eura. Ta vijest pravi je test za povjerenje navijača u Vučevića.
Za sve upućene u zbivanja unutar kluba, ovaj transfer nije toliko šokantan. O potencijalnom odlasku Uremovića potiho se pričalo neko vrijeme i sam transfer nije nelogičan kako se na prvu čini. Naravno da nije dobro za Hajduk da gubi igrača koji se smatrao nedodirljivim dijelom kostura momčadi, ali to nije odluka koja je donesena preko noći.
Ružno je nekome gledati u novčanik, koliko god javan posao bio kojim se bavi, ali u ovom slučaju se to ističe jer je glavni razlog razlaza Uremovića i kluba. Hajduk jednostavno smatra da mu njegov ugovor predstavlja preveliko opterećenje, dobit će nekakvu odštetu i usmjeriti se na gradnju nove stoperske linije.
Uopće nije zanemarivo i da sam igrač nema baš ništa protiv transfera i to će na kraju biti priča u kojoj su svi uključeni zadovoljni. U ovom rastanku nema ničeg ružnog. Hajduk je svjestan Uremovićeve kvalitete i donosi svjesnu odluku da si ga više ne može priuštiti. Je li odluka dobra ili ne, pokazat će idući potezi.
Klub mora odlučiti što će sa Šarlijom
Odluka da se Uremovića proda ima svoju logiku, ali istovremeno ima i svoje probleme. Najveći problem jest vrijeme kad se transfer događa. Postoje objektivne okolnosti koje se tiču dobivanja radne dozvole za stranca u Japanu zbog čega je bilo bitno da se transfer završi sada, ali to ne mijenja činjenicu da Hajduk počinje sezonu s jednim zdravim seniorskim stoperom u kadru.
Očito je da Hajduk neće do večeras registrirati novog stopera pa će obje utakmice sa Zirom igrati s onim što sada ima na raspolaganju. Zvonimir Šarlija se tako od igrača na odlasku pretvorio preko noći u ključnog čovjeka obrane. Klub mora odlučiti što će napraviti s njim, ili će se osloniti na njega ili će ga prodati. Sklapanje nove zadnje linije nema smisla ako će ga se opet pretvoriti u rotacijskog stopera kao prošle sezone.
On je preskup i preiskusan igrač za takvu ulogu na koju nije pristao ni prošle sezone pa je otišao na posudbu. Njemu je ovo prilika da ušutka kritičare i pokaže da je isti igrač koji je bio kad je tek došao u klub i igrao odlično. Malo je smiješno kako ga se prikazuje kao da se radi o drugoligaškom igraču, a ne stoperu s iskustvom Rusije, Grčke i Turske. Osim što je to prilika, Šarlija ima i odgovornost pokazati da može nositi obranu Hajduka kad treba. Zato je i prvotno doveden. Kao i uvijek, teren će biti jedino mjerilo.
Prerano je za procjenu je li transfer Uremovića dobar potez
Mišljenje o transferu Uremovića ima svatko, ali procjena je li to dugoročno dobar potez može se donijeti tek s vremenskim odmakom. Ako će Hajduk proći Ziru s onim što ima, a uz Šarliju to su mladi Marino Skelin (3 nastupa) i Branimir Mlačić (debitant), i ako će na kraju prijelaznog roka u sastavu imati Darija Marešića ili Martina Erlića (ili nekog sličnog), onda možemo biti da sve skupa ima smisla.
Čak i u tom slučaju je to možda prevelik rizik u ovom trenutku, ali logika postoji. No ako Hajduk u iznimno kratkom roku ne riješi pitanje dva startna stopera i ako doživi novu europsku katastrofu, onda će potez s Uremovićem biti jasan i glavni razlog na koji će se upućivati u slučaju neuspjeha.
Vučević ne bi došao u klub da nema garancije mira u kojem može graditi neki novi Hajduk, ali ni u godini stabilizacije Hajduk ne smije ispadati od Zire, uz svo dužno poštovanje toj momčadi koja sigurno ima svoje kvalitete. Prije samo godinu dana izbacili su Osijek iz Europe i ako to nije dovoljno upozorenje Hajduku, uz svu silu ispadanja iz Europe na prvim preprekama, onda ljudi u klubu ne žive u realnosti i neozbiljno shvaćaju situaciju.
Stabilzacija i dugoročno razmišljanje su dobri, ali za Hajduk nikad ne smije biti normalno da Europu shvaća kao bonus, a ne prioritet. Unatoč svim objektivnim okolnostima oko Uremovićeva transfera, nije se smjelo dogoditi da Hajduk ovako nekompletiran dočeka sezonu. Utakmica u Bakuu nije izlet nego ozbiljan test.
Novi stoper je morao već biti u klubu
Ako se znalo da je odlazak Uremovića realna opcija, novi stoper morao je biti u klubu. Neovisno o tome što će se puna procjena posla raditi kad prijelazni rok završi, neozbiljno je da Hajduk ovako dočekuje prve europske utakmice. Možda za dva tjedna bude imao moćnu stopersku liniju, ali ispadanje se ne može popraviti naknadno.
Ovako se ostaje samo nadati da to Bijele neće previše koštati. Hajduk ima i sad kvalitetu za prolazak Zire i mora je proći, ali je sam sebi smanjio šanse. Vučević je ove poteze napravio svjesno, očito vjerujući da momčad ima dovoljno kvalitete da prođe prvu prepreku.
Ako je pogriješio, opravdano će biti postaviti pitanje o tome kako ispadanje od nenositelja na prvoj prepreci u Europi donosi stabilnost klubu? Prolazak nenositelja je minimum koji se očekuje, time se gradi koeficijent čak i ako se ne dohvati ligašku fazu, a Hajduk svojim potezima nije pokazao da mu je to priroritet iako bi morao biti.
Vrisak.info
