Nova utakmica, novi protivnik, a jednako dobra Hrvatska. Moć svjetskih prvaka, posebno ovakvu kakvu nastavljaju prezentirati u Gwangjuu, nakon Australaca iznova su jako dobro osjetili Amerikanci, štoviše, u gol jednako i prošli i, kad se povuče crta, bili jednako nadigrani, nemoćni, Jednostavno razbijeni. Bilo je 17-7 za “barakude”.
Stoga ‘barakudama’ ide i prikladna nagrada. Prvo mjesto, preskakanje osmine finala i izravan plasman u četvrtfinale Svjetskog prvenstva.
Slabiji protivnik (Japan, Njemačka, možda Brazil), više odmora… Ako ukalkuliramo činjenicu da će nam završni dvoboj skupine u petak (13.30) protiv Kazahstana biti tek malo više od lakšeg treninga, onda ćemo do 23. srpnja – odmarati. Dobro, ne doslovno, ali posve svježi i odmorni dočekati utakmicu koja nas vodi prema borbi za medalju. Baš ono što smo htjeli, piše portal 24sata.
Sada malo o utakmici. Zapravo, novoj vaterpolskoj poeziji u režiji Hrvata. U prvih osam minuta već je ubijena ili, hajde, dotad tek prigušena bilo kakva rezultatska neizvjesnost. Ma, opet je to bila milina za gledati ako ste navijač Hrvatske, kao da su se igrači htjeli odužiti svima koji su izdržali budni ili se probudili. Milina kako Vrlić jednom rukom drži svog čuvara, a drugom vrši egzekuciju, kako Bušlje tako kristalno čisto oduzima lopte i onda još stigne zabiti u napadu ili Joković namješta svoje sprave.
Zanimljiva se scena, pak, dogodila kada je Fatović naumio izvesti peterac koji je izborio Lončar. Naumio i… U dizanju mu ispada lopta. Zato su on i Joković koji trenutak kasnije u izmjeni dodavanja raštimali cijelu američku obranu, Joković poslao vratara Wolfa u jednu stranu, a loptu u drugu. I Tucak je zapljeskao.
Garcia se pobrinuo da nam ni rubrika kontri ne ostane predugo prazna, a Joković i Fatović za potez utakmice. Naša je ubojita ljevica imala oči na leđimae, bez gledanja vratila loptu za usamljenog Vukičevića, a on je tu mogao birati što će i kako će. Izabrao je zabiti, dakako.
I onda još, kao da nismo vidjeli dovoljno, Benić s parkinga rešeta Wolfa. Hrvatska devet, SAD četiri!
Obrana? I ona zaslužuje pokoji zaseban redak. Baš kao što smo to učinili Australcima zaustaviviši dvije najopasnije napadačke prijetnje Campbella i Youngera, isto su doživjeli i dvije američke Bowen i Cupido. Prvi gotovo da nije ni pogledao prema Bijaču, drugi je s njim igrao u Pro Reccu, pa je valjda shvatio da nema smisla ni pokušavati.
Vrlić je nastavio terorizirati protivničke braniče, Joković zabijati, Bušlje i zabijati i asistirati, pa se logično i razlika nastavila samo penjati poput sunca na južnokorejsko nebo. Stigao je još i Marcelić upisati prve obrane, a svoje prve golove zabiti i Lončar, Šetka, ali ne i Fatović. Ma, znamo, čuva se on za nokaut-fazu.
Vrisak.info
