Svaki put kada dođem ovdje u Hercegovinu, osjećam se više Hrvatom nego bilo gdje u Hrvatskoj. Čuvajte, ljudi moji, ovo što imate, ovo bogatstvo prirode koje vam je Bog darovao, i molite se, ali iskreno se molite iz dubine svoje duše i srca.
Ljubav je neuništiva i tu je pravda potlačenog Hrvatskog naroda u Hercegovini. Volite se do bola, živite strastveno iz srca.
Tko god je pokušao udariti na vas, izgorio je. Nama nije do našeg života, nama je do volje Božje.
Nekada tako silno želim da sam u Hercegovini, nego u Zagrebu. Ovdje se jede kruh rađen majčinim rukama, istinska vjera odjekuje, ljubav, obitelj, duše s razumijevanjem i tu je naše Međugorje.
To je moja Hercegovina. Istinski vam govorim kako će u ovim teškim vremenima, u kojima se gubi čovjek, Hercegovina biti spašena i sretna zemlja. Puno su o tome govorila i moja subraća Davor Pavuna https://youtu.be/P1ds2Xl9Cig, Don Anđelko Kaćunko u knjizi ” “Uoči progona” i mnogi drugi Božji ljudi.
Ipak, sretan sam jer sam se uvjerio da su ovdje braća i obitelj jedno tijelo: “Ovdje je istinska ljubav. Trojedini Bog, Majka Nebeska i cijelo Nebo vas blagoslovilo!
Vrisak.info
