Nezavisna istraživačica iz SAD-a Mila Zinkova objavila je u časopisu Weather već četiri rada na temu Titanica koji su se bavili mogućim razlozima za njegovu nesreću.
Najpoznatiji brod koji je ikada potonuo sudario se s ledenjakom usred Atlantskog oceana u noći s 14. na 15. travnja 1912. godine, a o tom su događaju snimljeni filmovi, napisane knjige i studije, a novo istraživanje Zinkove baca novo svjetlo na moguće okolnosti koje su dovele do tragedije.
Prema njezinim zaključcima, netom nakon udara u ledenjak četvrti časnik RMS Titanica Joseph Boxhall izračunao je položaj koji je javljen u sklopu SOS signala obližnjim plovilima. Međutim, koordinate koje je dobio bile su čak 24 kilometra udaljene od stvarne pozicije Titanica, što je umirovljenu programerku navelo da istraži utjecaj moguće magnetske oluje sa Sunca – koja je mogla uzrokovati poremećaj u navigacijskim sustavima.
Prema ovom istraživanju, svemirske vremenske nepogode u obliku Sunčeve baklje mogle su uzrokovati geomagnetsku oluju. Dodatni dokaz predstavlja i činjenica da je brod Carpathia, koji se uputio spasiti Titanic, dobio krive koordinate, no ipak je došao na mjesto potonuća. To navodi na zaključak da je poremećaj u magnetosferi Zemlje mogao trajati i do 5,5 sati, javlja Bug.
Dodatno, brodovi u blizini mjesta potonuća Titanica dobivali su loše signale ili su ih u potpunosti propustili, što također govori u prilog mogućoj Sunčevoj baklji koja je nakratko onemogućila komunikaciju radio signalima.
Očevici su u toj noći prijavili da su vidjeli polarnu svjetlost, auroru borealis, koja nastaje pod utjecajem magnetskih izboja sa Sunca, i to na neobično niskoj zemljopisnoj širini.
Analiza dostupnih povijesnih podataka pokazala je da je u Sjevernom Atlantiku postojala srednja do jaka geomagnetska oluja, upravo u vrijeme Titanicove nesreće. Ista je mogla uzrokovati i pogrešku u navigaciji broda i izazvati sudar s ledenjakom. No, pogrešna očitanja kompasa pomogla su i spasiti živote, jer su navela Carpathiju na pravi put.
Vrisak.info
