Evo nekih primjera:
Otopljene
Kad su nacisti nahrupili u Dansku u travnju 1940. godine, znanstvenici Instituta Nielsa Bohra za teorijsku fiziku zabrinuli su se što će biti s Nobelovim zlatnim medaljama za fiziku iz 1914. i 1925. koje su dvojica njemačkih laureata – Max von Laue i James Frank – ondje pohranili na čuvanje.
“Slanje zlata izvan zemlje u Hitlerovom je carstvu bio je zločin zbog kojeg se mogla izgubiti glava. Da su okupacijske snage otkrile da je Laueovo ime ugravirano na medalju, to bi po njega imalo jako teške posljedice”, napisao je 1962. mađarski kemičar George de Hevesy, koji je radio u Institutu.
Nakon što su ga uvjerili da ne zakopa medalje, jer ono što se zakopa može se i otkopati, de Hevesy je odlučio dvije zlatne medalje od 23 karata otopiti u zlatotopki (carskoj vodici) – smjesi od triju dijelova koncentrirane solne kiseline i jednoga dijela koncentrirane dušične kiseline, u kojoj se otapaju zlato, platina i paladij.
Spremljenu visoko na polici njegova laboratorija, tekućinu narančaste boje nacisti nisu primijetili.
Po završetku rata de Hevesy – koji je i sam dobio Nobelovu nagradu 1943. – otopinu zlata pretvorio je u talog i dao ga Nobelovoj zakladi 1952. kako bi mogle biti prelivene u dvije medalje koje su zatim ‘vraćene’ dobitnicima.
Bilo je i manje trijumfalnih trenutaka, poput onoga kada je norveški pisac Knut Hamsun svoju Nobelovu medalju za književnost poklonio nacističkom ministru propagande Joesephu Goebbelsu 1943.
Hamsun je bio gorljivi pobornik nacista pa je osuđen za izdaju 1947. te je proveo ostatak života u mentalnoj instituciji.
Nije poznato što se dogodilo s njegovom medaljom.
Prodane
Bilo je slučajeva kada su zbog humanitarnih razloga, sporova oko nasljedstva ili samo zato što život može donijeti čudne zaokrete, Nobelove medalje završile su na dražbama.
Nobelova nagrada za mir koju je osvojio Francuz Aristide Briand 1926. za svoju ulogu u poslijeratnoj kratkoj pomirbi Francuske i Njemačke prodana je 2008. za samo 12.200 eura.
Šest godina kasnije američki znanstvenik James Watson, koji je osvojio nagradu 1962. za sudjelovanje u otkriću strukture DNK, ali i izazvao buru rasističkim izjavama o Afrikancima, prodao je svoju medalju za rekordnih 4,1 milijun dolara.
Super je to ispalo za američkog biologa, posebice nakon što mu je kupac, ruski milijarder Ališer Usmanov vratio medalju smatrajući da je znanstvenik itekako zaslužuje jer je “jedan od najvažnijih biologa svijeta i Nobelova nagrada za otkriće DNK pripada samo njemu”.
Ukradene
Ponekad su medalje jednostavno nestale.
Kupac koji je onako jeftino kupio Briandovu medalju bio je francuski Etnografski muzej u Saint-Nazaireu. Ali ju je među eksponatima imao samo nekoliko godina. Ukradena je 2015. i još nije pronađena.
U Indiji su 2017. lopovi su ukrali Nobelovu medalju za mir koju je tri godine prije osvojio Kailash Satyarthi. Odnosno, tako su mislili. Međutim, bila je to replika, prava je izložena u muzeju, ali i ona je brzo pronađena.
Takve sreće nije bilo s Nobelovom medaljom za književnost što ju je 1913. dobio Rabindranath Tagore. Ona je ukradena 2004. i nije pronađena.
Zaplijenjene
Iranska odvjetnica i aktivistica za ljudska prava Shirin Ebadi optužila je Teheran 2009. da joj zaplijenio imovinu zbog neplaćenog poreza.
Sef u banci u kojemu je pohranila Nobelovu medalju za mir iz 2003. i odličje Legije časti ispražnjen je i medalje su zaplijenjene kako bi se njima naplatilo 410.000 američkih dolara poreza, kazala je.
Iranske vlasti to su opovrgnule i nakon velikog međunarodnog pritiska vratile joj medalju.
Zamijenjene
Imena Nobelovih laureata ugravirana su na stražnjoj strani medalja, osim na nagradama za mir i ekonomiju, gdje su imena napisana na rubu.
Zato možda i nije tako čudno kad nastane zbrka. Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 1975. Leonid Kantorovič iz Rusije i Tjalling Koopmans iz Sjedinjenih Država vratili su se svojim kućama s medaljom onog drugog.
Nikakav problem, ako nije u jeku Hladni rat. Četiri godine diplomatskih napora bile su potrebne da se medalje vrate pravim vlasnicima.
Izgrižene
Panika je izbila u prosincu 1999. u apartmanu Grand Hotela u Oslu. Nobelova medalja, netom dodijeljena Liječnicima bez granica (MSF), nestala je.
Idućeg dana vraćena je gdje pripada. Muškarci iz francuskog izaslanstva MSF-a posudili su je kako bi zadivili djevojke u barovima u Oslu.
“Možete vidjeti tragove zuba svakoga tko je htio provjeriti je li medalja napravljena od čistog zlata”, otkrio je član norveškog izaslanstva MSF-a u knjizi 2006.
direktno.hr
