Rebić zbog fenomenalnog voleja, Modrić zbog sjajnog pogotka s 20 metara i Rakitić zbog stavljanja točke na i za 3:0 bili su heroji pobjede protiv Argentine, no jednako velike zasluge ima i čovjek koji je to sve posložio, izbornik Zlatko Dalić.
Izbornik koji još nije napravio nijednu grešku u važnim utakmicama koje je vodio. Prvo je spasio stvar u Ukrajini iako je momčad preuzeo samo 48 sati prije toga, potom je složio briljantnu taktiku za Grčku u dodatnim kvalifikacijama, onda je u prvoj utakmici SP-a sjajno razoružao opasne kontre Nigerijaca, a doktorski rad stigao je demoliranjem Sampaolijeve Argentine.
Ali skromni Dalić nakon gaženja gauča sve je zasluge prebacio na igrače, sebe uopće ne želeći isticati, piše Večernji list.
Gledaju u njega kao u Boga
Takav je Dalić uvijek, kažu nam njegovi prijatelji i suradnici. Sebe nikada ne hvali, već to čine rezultati koje ostvaruje. Kakav je Zlatko na klupi, ali i u privatnom životu, otkrio nam je njegov prijatelj, dugogodišnji pomoćnik te “zemljak” iz Livna Borimir Perković.
– Znamo se od djetinjstva, nogometni put već nas je s 13-14 godina odveo u Split, a kada me netko pita o Daliću, kažem: “Zlatko je ponajprije čovjek, a tek onda uspješan trener. Bio sam s njim godinu i pol u Saudijskoj Arabiji, potom i tri godine u Emiratima i mogu vam reći da je u Al Ainu zaista postao legenda. Ne samo zbog trenerskih uspjeha već i zbog toga što je pokazao vrline čovjeka, a to Azijci jako cijene. Klub je imao više od 100 zaposlenika, a on je bio spreman sa svakim porazgovarati i učiniti te ljude sretnima. Ma gledali su ti zaposlenici u njega kao u boga. Takve su stvari stizale i do bogatih gazda pa mu je to bio plus i kod njih – opisao je Perković.
Ljudske vrline ima, no koja je tajna Dalićeva trenerskog uspjeha?
– To što je 24 sata usredotočen na posao. Vodi brigu o svakom detalju, detaljno analizira suparnike, sve zna o svojim igračima, razgovara s njima – kaže Perković i dodaje:
– Ima dobar odnos s igračima pa ponekad to izvana izgleda kao prijateljski odnos, no ovaj slučaj Kalinić pokazao je da je Zlatko gazda u svakoj svlačionici u kojoj je radio. Ima svoj gard, autoritet. A taj autoritet dobiva i znanjem jer predobre igrače mi imamo u reprezentaciji da bi kod njih prošli foleri bez znanja.
Vozio hranu na bojište
Perković za svog prijatelja Dalića kaže da je čovjek koji je jako privržen obitelji i prijateljima.
– Kad god može, otiđe do svojih roditelja u Livno. Naš rodni grad jako mu puno znači – kaže Perković.
Malo je poznato, ali Dalić je sudjelovao i u ratu, odnosno u obrani Livna za vrijeme rata 1992. godine. Rat ga je zatekao u Mostaru, dok je bio igrač Veleža. U veljači 1992. vratio se u Livno te bio tamo tri mjeseca kao pripadnik HVO-a. Nisu ga slali na prvu liniju bojišnice, već je vozio hranu na položaje.
Nakon tri mjeseca u HVO-u tadašnji trener Hajduka Špaco Poklepović, koji ga je poznavao još kao juniora, pitao je: “Gdje je onaj Dalić?” Dobio je dozvolu svog zapovjednika za odlazak, počeo je trenirati s Hajdukom, ali nije potpisao ugovor, već je završio u Varteksu.
Livno je uvijek u srcu i zato će Dalić nakon završetka SP-a odmah u posjet roditeljima, 86-godišnjem Ivanu i 85-godišnjoj Kati, kao i starijoj sestri Mladenki i bratu Miranu. Nadamo se da će svi zajedno slaviti neku od medalja kockastih. Zanimljivo, u Dalićevoj rodnoj kući hrvatske se utakmice ne gledaju!
– Previše mi je stresno. U vrijeme utakmice sam u kući i gledam nešto na drugim programima, samo svakih pola sata na mobitelu provjerim rezultat – rekao je izbornikov brat Miran. Možda ne gleda, ali je itekako ponosan na bratova djela.
Upravo tako a naj naj mi se svidio kada je rekao NE Mamicu kojj nije htio Ladica za pomocnika….od tada vjeriujem da mozemo do No 1!