Postavljanje jasnih pravila i dosljednost u njima važni su za razvoj djece i zdrave obiteljske odnose. No neki popustljivi ili nedosljedni roditelji toliko se trude pokazati ljubav i izbjeći sukobe da pritom zanemare ono jednako važno: da dijete nauči nositi se s emocijama, biti samostalno i donositi odluke. Kasnije to može dovesti do toga da odrasla osoba očekuje da joj drugi ispunjavaju potrebe i stalno traži potvrdu izvana kako bi se osjećala sigurno, piše Your Tango.
Ne prihvaćaju “ne”
Najzdravije je kad se u odgoju nađe ravnoteža između topline i granica. Kad roditelji postavljaju granice, djeca uče samokontrolu i strpljenje, a istovremeno se osjećaju voljeno. Studija objavljena u časopisu Journal of American College Health navodi da takva ravnoteža pomaže djeci da odrastu u samostalnije ljude. Ako roditelji nadziru svaki korak ili odmah uklanjaju svaku frustraciju, dijete kasnije može očekivati isto od prijatelja i partnera – kao da mu drugi uvijek moraju biti dostupni i “riješiti” neugodu umjesto njega.
Kritiku doživljavaju kao napad
Ako je dijete odrastalo tako da stalno ugađa roditeljima kako bi u kući bio mir, može razviti nesigurnu sliku o sebi i stalnu potrebu za tuđim odobravanjem. Ako pritom nije imalo prostora naučiti nositi se s emocijama, kasnije teže podnosi konstruktivnu kritiku. Prema studiji objavljenoj u časopisu PLOS One, takvim osobama razgovori o primjedbama često zvuče bolno – kao osobni napad, a ne kao prilika da nešto nauče.
Očekuju pohvale za minimum
Klinička socijalna radnica Claire Lerner navodi da su djeca koja kasnije kao odrasli očekuju stalno udovoljavanje često rasla bez jasnih granica i očekivanja. Ako su ih roditelji stalno štitili od frustracije, u odrasloj dobi mogu očekivati pohvale i za najmanji trud. A svijet izvan kuće tada im lako djeluje grub i preplavljujuć.
Stalno ugađaju drugima
Problem ponekad nije samo popuštanje, nego nedosljednost – čas se sve dopušta, a čas se pretjerano kontrolira. Ako se roditelj oslanja na dijete kao na vlastitu emocionalnu potporu, to može ostaviti posljedice. Istraživanja povezuju strogu disciplinu i kontrolu s većim rizikom za poteškoće s mentalnim zdravljem, a kod neke djece ugađanje drugima postane način da smanje tjeskobu i stres koji nose iz djetinjstva.
Često otkazuju planove
Emocionalno zreliji ljudi češće održe dogovor i kad im nije baš po volji, jer znaju podnijeti nelagodu. S druge strane, djeca kojima su roditelji rješavali sve probleme nisu imala priliku razviti osjećaj osobne odgovornosti. U odrasloj dobi zato lakše bježe od dosade i neugode. Ako netko često otkazuje planove, moguće je da kao dijete nije bio potican da ponekad napravi i ono što mu se ne da.
Granice doživljavaju kao odbijanje
Ljudi koji su odrasli uz popustljive roditelje ponekad doživljavaju tuđe granice kao odbijanje. Navikli su da dobiju što žele, a onda odjednom trebaju poštovati pravila drugih. Granice nisu tu da kontroliraju nekoga, nego da jasno kažu što je netko spreman tolerirati. Ignoriranje granica često na kraju vodi zahlađenju odnosa ili prekidu.
Bježe od odgovornosti
Ako dijete nije naučeno priznati pogrešku i preuzeti odgovornost, u odrasloj dobi će od toga često bježati. Odgovornost mu izgleda kao prijetnja, iako je nelagoda koju nosi često nužna za rast. Psihoterapeutkinja F. Diane Barth ističe da preuzimanje odgovornosti dugoročno pomaže da se osjećamo bolje, dok stalno izbjegavanje i izgovori ruše samopouzdanje i zadovoljstvo.
Izbjegavaju posljedice
Kao i kod granica i kritike, neki teško prihvaćaju posljedice svojih postupaka jer ih doživljavaju kao napad. Ako u djetinjstvu nisu morali snositi posljedice, kasnije im je to posebno teško. Studija iz časopisa Paediatrics & Child Health naglašava da su očekivanja i posljedice važan način na koji djeca uče odgovornost.
Očekuju da ih drugi emocionalno “nose”
Djeca uče nositi se s emocijama tako da im se daje dovoljno prostora za samostalnost – da se ponekad sami nose s dosadom, razočaranjem i izlaskom iz poznatog. Emocionalna inteligencija u odrasloj dobi utječe na gotovo sve aspekte života, uključujući mentalno zdravlje i odnose, pokazuje studija iz 2024. Ako odrasla osoba očekuje da drugi smiruju njezine emocije umjesto nje, moguće je da su to za nju u djetinjstvu stalno radili roditelji.
Uvijek imaju izgovor
Izgovori su često povezani sa strahom od odbijanja ili neuspjeha. Razlog može biti odgoj uz pretjerano zahtjevne roditelje, ali i odgoj u kojem je dijete stalno bilo na prvom mjestu. Iako izgovori kratkoročno olakšaju, dugoročno štete samopoštovanju i odnosima jer se njima izbjegava stvarna odgovornost.
Krive druge za svoje probleme
Osjećaj povlaštenosti ponekad se vidi i kroz prebacivanje krivnje na druge. Takvi ljudi očekuju uspjeh bez truda i teško podnose kad stvari ne idu po planu, osobito ako su u djetinjstvu bili previše zaštićeni. Prema studiji iz časopisa Personality and Individual Differences, slabije vještine nošenja s emocijama povezane su s takvim ponašanjem. Teško prihvaćaju da su sami odgovorni za svoj život – i da ih nitko neće “spasiti”.
Vrisak.info
