U posljednjih mjesec dana zanimanje za roditeljske stilove znatno je poraslo, pokazuju podaci Google Trendsa, broj pretraga na ovu temu skočio je za čak 400%.
Tijekom ožujka 2025., najviše pažnje privukao je pojam autoritativno roditeljstvo, no mnogi ga pogrešno poistovjećuju s autoritarnim pristupom, što može izazvati konfuziju među roditeljima, upozorava pedijatrica dr. Mona Amin.
Stručnjaci ističu bitne razlike između ova dva stila i objašnjavaju zašto je jedan daleko povoljniji za zdrav emocionalni razvoj djeteta.
Autoritarni pristup: strogoća bez empatije
Autoritarni stil roditeljstva temelji se na rigidnim pravilima, visokoj kontroli i minimalnoj emocionalnoj podršci.
“Nema prostora za dijalog ili zajedničko donošenje odluka. Roditelj naređuje, a dijete mora slušati bez pogovora ‘Učini to jer ja tako kažem’”, objašnjava dr. Amin.
Umjesto da djeci objasne razloge iza granica koje postavljaju, roditelji skloni autoritarnosti često posežu za kaznama koje nisu proporcionalne djetetovom ponašanju.
Primjerice, ako dijete doživi ispad bijesa u trgovini, roditelj može reagirati prijetnjom: “Ako odmah ne prestaneš, idemo kući i sutra ne ideš u park.” Ovakav pristup zanemaruje djetetove emocije i usmjerava se na kontrolu ponašanja kroz zastrašivanje.
Iako može rezultirati privremenom poslušnošću, dugoročne posljedice često su negativne. Djeca odgajana u takvom okruženju kasnije u životu mogu imati teškoća s izražavanjem emocija, češće se suočavaju s tjeskobom i raznim psihološkim izazovima.
Razvojna psihologinja Aliza Pressman dodaje: “U takvim obiteljima djeca češće osjećaju strah, a ne povezanost s roditeljima. U tinejdžerskoj dobi radije će prešutjeti ozbiljan problem, čak i po cijenu vlastitog zdravlja, nego priznati da su prekršila pravila.”
Autoritativni stil: ravnoteža discipline i topline
Suprotno tome, autoritativni odgoj objedinjuje visoka očekivanja s toplinom, razumijevanjem i podrškom.
“Roditelji imaju jasna pravila, ali su uključeni u djetetovu svakodnevicu i spremni na suradnju,” ističe dr. Amin.
Ako dijete, recimo, zaboravi pospremiti sobu, roditelj ne poseže odmah za kaznom, već razgovara o važnosti odgovornosti, izražavajući pritom razumijevanje, ali i dosljednost.
Ovakav pristup zahtijeva više strpljenja i vremena, no donosi dugoročne benefite. Istraživanja pokazuju da djeca odgajana u autoritativnom okruženju odrastaju u emocionalno stabilne osobe, otpornije na stres i uspješnije u međuljudskim odnosima.
“Znaju gdje su granice, ali osjećaju da imaju slobodu izražavanja,” pojašnjava Pressman. Takva djeca s vremenom razvijaju samopouzdanje i bolju sposobnost upravljanja emocijama.
Zanimljivo je da upravo dopuštanje izražavanja emocija, čak i bijesa, vodi do boljeg ponašanja.
“Kada dijete osjeća da ga volite zbog onoga što ono jest, a ne samo zbog ponašanja, prirodno će težiti boljem ponašanju,” zaključuje Pressman.
Zbog svega navedenog, stručnjaci jednoglasno preporučuju autoritativni pristup kao najzdraviji temelj za odgoj zadovoljne i uspješne djece.
Vrisak.info
