Pitanje što najviše utječe na dužinu života intrigira medicinske stručnjake već više od stoljeća. Do sada je prevladavalo mišljenje da su naši geni ključni za dugovječnost i zdravlje.
Najnovija studija objavljena u prestižnom časopisu Nature Medicine sugerira da na duljinu života mnogo više utječu naši životni izbori nego što se dosad vjerovalo.
Novi pogled na genetske i okolišne čimbenike
Studija provedena na velikom uzorku koristi podatke iz UK Biobanke, koja sadrži zdravstvene i životne podatke oko 500.000 ljudi. Znanstvenici su analizirali 164 okolišna faktora, uključujući životne navike, društvene uvjete i faktore iz ranog života, kao i genetske markere povezane s bolestima. Cilj je bio ispitati kako ovi čimbenici utječu na biološko starenje i duljinu života.
Jedna od ključnih tehnika koju su znanstvenici koristili bila je proteomska analiza koja mjeri promjene u proteinima tijela, pomažući odrediti biološku starost osobe. Ovo omogućava preciznije procjene od onih koje temeljimo na kronološkoj dobi.
Okolišni faktori važniji od genetike
Rezultati studije iznenadili su mnoge. Iako je dob u trenutku provođenja studije i spol bili faktori koji su objasnili oko polovicu varijacija u očekivanoj duljini života, okolišni čimbenici su imali daleko veći utjecaj na dugovječnost nego genetika.
Istraživanje je pokazalo da okolišni faktori objašnjavaju oko 17% varijacija u životnom vijeku, dok geni samo manje od 2%.
Ovaj nalaz snažno podupire teoriju da su životni izbori – poput prehrambenih navika, fizičke aktivnosti i socijalnih uvjeta – važniji od genetskog naslijeđa u određivanju dugovječnosti.
Utjecaj specifičnih okolišnih čimbenika
Okolišni faktori poput pušenja, nižeg socioekonomskog statusa, nedostatka fizičke aktivnosti i loših životnih uvjeta imali su najveći negativan utjecaj na zdravlje i životni vijek.
Znanstvenici su također otkrili da je viša tjelesna visina u djetinjstvu bila povezana s kraćim životom, što je u skladu s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da viši ljudi u prosjeku žive kraće.
Uz to, veću tjelesnu masu u djetinjstvu i izloženost majčinom pušenju tijekom trudnoće povezivali su s kraćim životnim vijekom.
Prehrana i biološko starenje
Jedan od iznenađujućih nalaza studije bio je da nije postojala jasna povezanost između prehrane i biološkog starenja prema rezultatima proteomskog profiliranja.
Iako mnoge prethodne studije sugeriraju da prehrana igra ključnu ulogu u smanjenju rizika od kroničnih bolesti i povećanju životne dobi, ovaj je nalaz pokazao da je povezanost između prehrane i biološkog starenja mnogo složenija.
Razlog za ovo može biti i metoda prikupljanja podataka o prehrani, koja je bazirana na samoprocjeni, te veličina uzorka koja možda nije bila dovoljna da bi se otkrili svi mogući utjecaji prehrambenih navika na starenje.
Iako rezultati studije nisu potvrdili izravan utjecaj prehrane na biološku starost, autori naglašavaju da i dalje postoji jasna povezanost između zdrave prehrane i dugovječnosti, jer ljudi koji se bave tjelesnom aktivnošću i izbjegavaju pušenje obično se hrane zdravije.
Ograničenja studije
Iako su rezultati ove studije značajni, autori upozoravaju da bi mogla biti podcijenjena uloga genetike u dugovječnosti. Genetika i okolišni čimbenici ne djeluju izolirano; međusobno se oblikuju i mogu imati različite učinke na zdravlje, što je teško potpuno obuhvatiti u jednoj studiji.
Nadalje, zdravlje se često oblikuje složenim međudjelovanjem gena i okolišnih faktora, što je važno uzeti u obzir u tumačenju ovih rezultata.
Novi podaci jasno pokazuju da dugovječnost nije isključivo pitanje genetike. Naša svakodnevna životna odlučivanja – od prehrambenih navika do socioekonomskih uvjeta – imaju veliki utjecaj na zdravlje i trajanje života.
Iako genetika ima svoju ulogu, znanstvenici sada imaju jači argument za promicanje zdravih životnih stilova kao ključnog faktora u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja kroz duži život.
Vrisak.info
