Kvaliteta života koju ovdje imaju mnogima je razlog za povratak. Takvih još uvijek nije mnogo, u svakom slučaju mnogo ih je manje od onih koji odlaze ali je zato i njihov povratak veća vijest od onih koji odlaze. Jedna takva vijest i jedna takva priča je gošća Direkta, urednika i voditelja Zorana Šprajca, Ana Badurina.
Ona je u Hrvatskoj završila ekonomsku školu, zatim radila u hotelijerstvu i otišla u Dublin. Tamo je dogurala do šefice jedne trgovine, preselila u sam centar Dublina i onda baš kad ju je krenulo, prije dvije godine, vratila se u Hrvatsku da bi se ovdje bavila videoprodukcijom.
Dakle, ovi koji odlaze sanjaju o tako jednom lijepom uspjehu i napredovanju, a vama to nije bilo dobro pa ste se vratili, zašto?
Uvijek sam gledala na to da je velika poanta da na kraju dana živim ondje gdje sam istinski sretna, a to je za mene moja Hrvatska. Tako da sam odlučila da je bolja ideja vratiti se i dati ovdje sve od sebe, nego to ganjati negdje vani gdje za ne znam kakve novce možda ne bih bila potpuno ispunjena.
Relativno brzo ste napredovali, gradili karijeru, u godinu i pol dana ste postali šefica…
Razlika koju sam osjetila je da sam dobila veće poštovanje od šefova. Brže se može doći do pozicija. Ljudi prate tvoj napredak, gledaju u čemu si najviše talentiran i rade na tebi kao na radniku, to je jako pozitivno iskustvo.
I dobro ste plaćeni….
Da, ovdje sam imala 500-600 eura, dok sam gore imala mogućnost živjeti u centru grada, plaćati režije i živjeti normalan život. Mogla sam i putovati, uštedjeti. U svakom slučaju što se tiče financijske situacije je bolje ondje.
Jesu li stanarine najveći izdatak?
To je najveći problem, koji je sličan kao u Zagrebu. Ljudi svašta iznajmljuju za velike novce. Treba samo istraživati grad i naći najbolju soluciju za sebe.
Rekli ste da vam je falila toplina Balkana, nisu li i Irci topli, temperamentni?
Oni su odgojeni da budu jako pristojni, a možda to u suštini nisu. Nazvala bih to lažnom ljubaznosti. Kad upoznaš osobu onda shvatiš kakva je zapravo. Ali imaju genijalan prvi pristup ljudima.
Što je glavni motiv ljudima odavde za odlazak u Irsku?
Doživjela sam dvije strane priče. Jedni ljudi dolaze po bolje plaće, bolje uvjete, dok drugi dolaze po iskustvo. Uopće ih ne krivim zbog toga, jer mladim ljudima puno vrijedi da idu negdje drugdje, ali i da se vrate i ulože to iskustvo ovdje.
Kako sad gledate na Hrvatsku s iskustvom Irske?
Smatram da se ipak da neke stvari popraviti. Dolazi nova generacija ljudi. Odustajanjem nećemo puno napraviti. Znam da je možda teže, da treba više kopati i platiti više poreza, ali trebamo se boriti za svoje mjesto jer na kraju krajeva svi znamo što nam je u srcu.
vijesti.rt.hr
