Već više od 15 godina Željko Komšić u ulozi je političkog šizofrenika. Njegova politička misija je permanento podrivanje ustavnih temelja države i ustavnih prava Hrvata, jednog od konstituenta te države, čiji je on izdanak. Tu subverzivnu djelatnost prema državi i (jednom) narodu, od koje ovisi njegov politički opstanak, on, paradoksalno, naziva patriotizmom.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Komšić je protiv konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda. A zahvaljujući upravo toj temeljnoj, nadkrovljujućoj, odredbi Daytonskog ustava, kako je to ocijenio Ustavni sud BiH, po apaleciji Alije Izetbegovića, odnosno njezinoj zlouporabi, on je već treći mandat član Predsjedništva BiH.
Da je BiH, kojim slučajem građanska država, što mislite kolike bi bile njegove šanse da postane predsjednik svih građana BiH? Nikakve. Jer osim kao alatka za majorizaciju Hrvata on kao političar nema nikakvu uporabnu vrijednost.
Da se dva člana Predsjedništva iz Federacije BiH biraju iz dviju izbornih jedinica većinski hrvatske i većinski bošnjačke i u jednoj i u drugoj vjerojatno bi prošao kao i njegov politički projekt DF – doživio bi politički fijasko.
Komšićeva politički šizofrena uloga nalaže mu da se bori i protiv onog što je temelj ne samo Daytonskog sporazuma i Ustava BiH, već i temelj demokracije-legitimnog predstavljanja, kojeg on, paradoksalno, naziva takozvanim, fašističkim, rasističkim i kakvim sve ne. Zaboravljajući da je legitimitet temelj demokratskih društava i da je država bez legitimiteta vlasti- ništa drugo doli diktatura. Predstavaljajući se kao borac za zapadne, civilizacijske, demokratske vrijednosti, on se zapravo bori za totalitarnu BiH. Njegov politički šizofenluk najbolje ilustruje činjenica kako je simbol njegove liberalne demokracije- diktator i masovni ubojica Josip Broz Tito, čija slika krasi ured kojeg je uzurpirao u Predsjedništvu BiH, dok mu je zapovjednik HOS-a neoustaša, Blaž Kraljević, koji se kao general tzv. Armije RBiH borio za “Hrvatsku do Drine” uzor patriotskog borca za liberalno-demokatsku BiH.
No, vratimo se “legitimnom predstavljanju” koje je za “demokratu” i “patriotu” Komšića takozvano. Demokracija je, treba li podsjećati, vladavina naroda, a pod pojmom narod, pojašnjeno je i u presudi Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, Ustav BiH podrazumjeva tri konstitutivna naroda, izrijekom; Bošnjake, Hrvate i Srbe, u zajednici sa svim građanima BiH. Zastupnički domovi Parlamenta BiH i parlamenata entiteta, te 10 županijskih skupština izraz su legitimne izborne volje građana, dok domovi naroda trebaju biti izraz legitimne volje triju suverenih naroda. Tom je daytonskom konstitucijom osiguran balans između građanskog i nacionalnog. I BiH će postojati dok postoji taj balans, kojeg “patriota” Komšić, iz egoističkih političkih razloga, svim silama želi srušiti. Na tome je balansu zaustavljen rat i uspostavljen mir u BiH, kojeg “patriota” Komšić, sa svojom ideološkom braćom, također, želi srušiti. Daytonski sporazum je međunarodni pravni akt, a njegove odredbe dio međunarodnog prava. I njih “patriota” Komšić, također, želi srušiti. I taj politički šizofrenluk, on, svojim izjavama svakodnevno dokuzuje.
Komšićev patriotizam zapravo je, kao što rekosmo, opasna subverzivna djelatnost protiv BiH i njezina ustavnog poretka. No, on ne bi imao nikakvu političku snagu da ne djeluje kao satelit velikobošnjačke politike koja utopistički vjeruje da može ovladati Bosnom i Hercegovinom. Pitanje je samo hoće li i kada ta politika odustati od svog cilja ili biti natjerana da odustane, od međunarodnih faktora. Jer bi ostvarenje ciljeva te politike, to bi valjda svima trebalo biti jasno, značilo kraj bilo kakve Bosne i Hercegovine.
Ako međunarodne sile žele očuvati Bosnu i Hercegovinu, kao višenacionalni entitet, koji osigurava ravnotežu između dva najjača regionalna igrača Hrvatske i Srbije, onda će morati stajati uz temeljna načela dogovorena u Daytonu prije 26 godina, koja su donijela mir ne samo BiH već i cijelom zapadnom Balkanu.
Sudeći prema stavovima američkog državnog tajnika Antonya Blinkena, iznesenog u pismu Predsjedništvu BiH, te Mišljenju Europske komisije, glavne svjetske sile; SAD i EU, ali i Rusija opredjeljene su upravo za očuvanje temeljnih postulata Daytonskog sporazuma, koji kaže da je BiH država triju konstitutivnih i ravnopravnih naroda i dvaju entiteta.
S obzirom na to Komšićev politički vijek primiče se kraju. Otuda proizilazi njegova sve veća nervoza. Njegovo političko parazitiranje na gaženju prava jednog ustavotvornog, državotvornog, suverenog naroda, konstituenta BiH i podrivanje daytonsih temelja BiH vremenski je omeđeno. Onog trenutka kada se kroz izmjene Izbornog zakona osigura provedba presude Ustavnog suda BiH i presude Europskog suda, a to se zahtijeva i u 14 prioriteta iz Mišljenju Europske komisije, da bi BiH dobila status kandidatkinje za članstvo u EU, Komšić će svoje političke kopačke moći okačiti o klin.
To će se, po svemu sudeći, dogoditi najdalje do kraja ove godine. Jer na testu je kredibilitet i EU i SAD, koje čvrsto stoje iza zahtijeva da se prije naredne, izborne, godine moraju provesti i presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i presuda Europskog suda, koje nisu, kako to pokušavaju predstaviti Komšić i njegova ideološka subraća međusobno isključive- već komplementarne.
Vrisak.info
