Hrvatski rukometni reprezentativci vrijeme pandemije koronavirusa dočekali su i proveli na različitim europskim destinacijama, uglavnom u mjestima svojih klubova. Rijetki su uspjeli doći doma. Jedan od onih koji su bili blizu doma, a ipak daleko je i 22-godišnji Ljubušak, debitant na ovogodišnjem siječanjskom Euru Josip Šarac.
U Celju je dočekao odluku u prekinu prvenstva, a kad je ono prekinuto zbog mjera ograničenja kretanja nije više mogao nikamo.
– Prvih 45 dana ostao sam u Celju jer smo čekali odluke Europske rukometne federacija (EHF) i slovenskog saveza o sudbini Lige prvaka i NLB lige Slovenije. Kad su odluke donesene bilo je kasno za dolazak kući jer su već granice bile zatvorene i uvedene karantene. Ostao sam u Celju i trenirao sam prema individualnom programu – javio se Josip Miljenku Karačiću iz Sportskih novosti s privremene adrese u Celju, gdje je već dvije godine član 23-strukog prvaka Sloveniji, te 21-strukog osvajača Kupa Slovenije i bivšeg europskog prvaka (2004.) Celja Pivovarne Laško.
Jeste li zadovoljni drugom sezonom u Sloveniji?
Zaustavio ih EHF
– Jako sam zadovoljan. Na početku sezone došlo je dosta novih igrača, ali smo se jako brzo uklopili, osvojili Superkup na početku, u slovenskoj ligi izgubili samo jedan bod i zasluženo došli do naslova prvaka sa šest bodova više od Ribnice. Kup je prekinut radi korone. U Ligi prvaka nakon dugo godina odveli smo Celje do osmine finala. Na žalost, EHF se odlučio za privođenje natjecanja kraju bez Kielcea i nas. Zaustavljeni smo jednom odlukom koja je takva kakva jest, ne možemo je promijeniti.
Epidemija koronavirusa potresla je rukomet. Budućnost je neizvjesna, najavljene su velike promjene u klubovima. Kakvi su vaši planovi?
– Imam još jednu godinu ugovora s Celjem. Zadovoljan sam s prve dvije sezone u Sloveniji, kako igrama tako i uvjetima koje mi je klub ponudio. Ništa se ne može u novim okolnostima sa sigurnošću kazati, ali kako stvari sada stoje odradit ću do kraja ugovor u žutom dresu Celja. Dvorana Zlatorog izvjesno je i iduće sezone bit će moj dom.
Sjajna perspektiva
Ovu godinu nećete pamtiti samo po koroni?
– Naravno da neću. Početak godine bio je nešto što će mi ostati u sjećanju cijeli život. Europsko prvenstvo s reprezentacijom Hrvatske bilo je nezaboravno iskustvo za mene. Bilo je to moje prvo natjecanje s A reprezentacijom i odmah medalja, srebrna zlatnog sjaja. Stvarno je bilo sve kao san, od naših igra i atmosfere u reprezentaciji i na tribinama do svih tih dočeka prvo u Zagrebu, a onda u Mostaru i na kraju najslađi u mom Ljubuškom. To ću sigurno pamtiti cijeli život.
Bit će sigurno još takvih trenutaka, posebno za vas mlađe i dečke koji tek dolaze?
– Svakodnevno smo na vezi, razgovaramo privatno telefonom, zajedno imamo i grupu na društvenim mrežama. Svi smo još uvijek pod dojmom Eura u Austriji i Švedskoj i jedva čekamo novo reprezentativno okupljanje. Ne znamo zasad kad će to biti, želimo da bude što prije. Malo su i rasporedi natjecanja poremećeni, no ne vjerujem da će to utjecati na reprezentaciju Hrvatske. Hrvatska ima dobru perspektivu. Moja generacija osvojila je svjetsko juniorsko srebro što znači da tu ima dosta igrača koji jamče svijetlu budućnost – zaključio je Josip Šarac, mladi rukometaš iza kojeg su već veliki rukometni dani.
Prošao kroz trnje
Nije sve išlo kako je želio. Prošao je trnovit put. Sezonu 2017/18. je morao preskočiti. Taman kad je rukometni svijet saznao za novo “rukometno čudo” iz Ljubuškog sustigla ga je ozljeda, pa onda mononukleoza. Pomislio je da je gotovo s rukometnom. No, vjera, upornost i rad vratili su ga vrlo brzo na stazu koju su trasirali njegovi susjedi iz Ljubuškog Mirko Alilović, Denis Buntić, Željko Musa, Matej Hrstić i David Mandić. A Josip tvrdi da s njima neće završiti rukometna priča u Ljubuškom, jer Izviđač ima novi jednako daroviti naraštaj.
MEDALJE OSVAJAO S TRI GENERACIJE
Josip Šarac rođen je 24. veljače 1998. godine u Ljubuškom. Visok je 201 centimetar, težak 100 kilograma. Igra na mjestu lijevoga vanjskog igrača, po potrebi može igrati i srednjeg.
Četiri sezone, od 2014. do 2018. godine nosio je dres Izviđača s kojim je osvojio dva naslova prvaka BiH. Posljednje dvije sezone član je Celja Pivovarne Laško. Za slovenski klub u sezonu 2018/19. postigao je 21 pogodak, a u sezoni 2019/20. 62 pogotka.
S kadetskom reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebro na Europskom prvenstvu 2018., a dvije godine kasnije uspjeh je ponovio i sa seniorskom reprezentacijom. U međuvremenu je srebro s Hrvatskom uzeo i na Svjetskom juniorskom prvenstvu Španjolskoj i bio jedan od najboljih šutera s devet metara na prvenstvu, te jedan od najboljih osvajača lopti.
Dobre igre u vrsti Davora Dominikovića bile su mu preporuka za izabranu A vrstu Line Červara. Na početku godine uživali smo u njegovim majstorijama na srebrnom izdanju Kauboja u Austriji i Švedskoj. (mik)
HRVATSKI ŠTIH U CELJU
Josip Šarac nije prvi Ljubušak u Celju. Svojedobno je među vratnicama slovenskog prvaka bio i Mirko Alilović, a veći broj hrvatskih reprezentativaca dio karijere proveo je u Celju, primjerice Petar Metličić, Mario Kelentrić, Denis Špoljarić, Renato Sulić, Alvaro Načinović, Ivan Slišković…
Dubok trag u Celju ostavili su i hrvatski treneri Ivan Snoj, Željko Seleš, Antun Bašić, Ante Kostelić, Slavko Bambir, Zdenko Zorko, Abaz Arslanagić, Sead Hasanefendić, Josip Šojat i Zvonimir Serdarušić.
Vrisak.info
