Dok je još carevao totalitarni jugokomunizam, u hrvatskom narodu buknu baklja slobode. Nazvaše je Hrvatsko proljeće. Naizgled bi uskoro utrnuta. U stvarnosti njezina svjetlost obasja hrvatsko biće u mraku neslobode. Pokaza to početak devedesetih godina prošloga stoljeća.
Valja nam se toga prisjetiti ovih dana dok nam nesloboda, u svom punom obliku, pokušava pokucati na vrata. Vrebala je ona neprestano iz prikrajka, ali nije ju se vidjelo kao sada. Ujedinili se totalitarci sa svih strana, da ne kažem zemalja. I dalje ih predvodi probisvijet Bill Gates. Na sve moguće načine pokušava da se ne otrgnemo ovoj pošasti zvanoj koronavirus. Kažu da su to njegovi smućkali, vjerujem da smo o tomu već dosta čuli. Spominjem ga ponovno zbog toga što pročitah kako će Ubuntu po prvi put biti moguće skinuti sa službenih Microsoftovih stranica. Nešto nečuveno do sada. Čovjek se mora upitati koja je zapravo pozadina svega toga? Po mome skromnom mišljenju slobodni softver, kakav je Ubuntu i čitav linux, opasno su ugrozili Gatesa i kliku. Ljudi ih jednostavno više ne trebaju, imaju zamjenu. Zbog toga im se Gates i njegovi pokušavaju pridružiti i u zgodnom trenutku ih sebi podvrgnuti. Baš poput priče s ovom i drugim pošastima koje nam najavljuju. Kao, zabrinuti su za naše zdravlje, oni se trude, oni će nam pomoći… I na kraju dotični »oni« dobiju basnoslovnu zaradu na cjepivu i lijekovima, a mi njihov unos u tijelo. Pritom nam ne će do kraja kazati čime su nas »obdarili«. I da im se podvrgnemo?! Ili radije da budemo slobodni poput linuxa pa neka oni kaskaju za nama?!
O Gatesu procuri još nešto. Osnovao neku zakladu po zakonima humanitarnih udruženja. Nakon toga mu odabrane farmaceutske tvrtke udijeliše velike novčane priloge koje bi inače morali dati u porez. On onda njima vrati velikim poslovnim ugovorima. Sebe usput proglasi filantropom. Čudna neka ljubav, da ne kažemo štogod drugo.
To je kao kad Žarko Puhovski i Vesna Pusić objašnjavaju ljudska prava, demokraciju i slično. Na ranu bi ih čovjek privio. Kad tamo, to vrijedi samo za druge totalitarce kao što su oni sami. Vidjeli smo to ponovno ovih dana. Pridružiše se nesretnom Milanoviću u osudi ploče s imenima poginulih HOS-ovaca. Tko je vidio oslobađati hrvatsku državu! To su ustaše! Sad, što je među njima bilo i Srba, koji ustaše jamačno nisu, nije važno. Što si veći domoljub, oni te nastoje više proganjati.
Pitam se zbog čega to njih dvoje, i slični, ne bi činili kad im je omogućeno? U vrijeme prvih 10 godina hrvatske slobode to su mogli samo u prikrajku. Onda hrvatski puk 3. januara, ne siječnja, 2000. preda vlast u ruke totalitaraca i zapadosmo u kaljužu koje se još nismo otresli. Ne pitam se kada ćemo, nego nastojim ići prema cilju. Sami smo si, dakle, krivi.
A krivi smo očito i što još nemamo katoličku televiziju u našem hrvatskom društvu s obje strane granice. Odavno govorimo da bismo morali, trebali… i nigdje ništa. Islamska zajednica u BiH zasuče rukave te ovih dana proradi njezina televizija, kako mediji objaviše. Ne treba tu ništa drugo učiniti nego ljudima čestitati. Pridruži im se i notorni Safet Oručević koji objavi da je pokrenuo tv kanal »Historija TV« koji će se u cijelosti baviti »historijom BiH«. Bit će zanimljivo, kao što je zanimljivo i njegovo nagrađivanje raznoraznih među nama tzv. nagradom Mimar mira. Čovjek zna svoj posao.
Tamo gdje pročitah o spomenutom nađoh i da čovjeku srce zadrhti kad čuje kako mlada Amerikanka fascinantno uči Kur’an. Naravno, ništa tu nema, ne daj Bože, za osudu. Svatko je slobodan prikloniti svoje srce onoj strani koja mu se više sviđa. Međutim, čovjeka ipak kopka pitanje bi li se ta sloboda u biranju vjeroispovijesti mogla primijeniti i u nekim drugim zemljama, kao što je jedna od njih Iran? Dok, naime, ona Amerikanka uči Kur’an, jednu su Iranku izbičevali zbog preobraćenja na kršćanstvo. Kako lagano prihvaćamo dvostruka mjerila!
Nije to ništa čudno. Uvijek je lakše ići nezahtjevnijom stranom. Primijetih to u popisu naših blaženika i svetaca, kao i kandidata za uzdizanje na čast oltara. Prevladavaju oni s junačkim krjepostima koje su provodili u životu, a povijest nam je poglavito bila mučenička. Čega se imamo bojati? Zašto ne istražujemo više one koji su podnijeli mučeništvo u vremenu totalitarnog jugokomunizma? Tu su naravno i druga vremena, poglavito ona za vrijeme preduge turske okupacije. Ne će to učiniti nitko umjesto nas.
Sv. Augustin bi, na sve ovo rekao, da se i nadalje radi o tome hoće li se na ovoj zemlji izgraditi Božja država (Civitas Dei) ili Đavolska država (Civitas diaboli). Svakome od nas i čitavom hrvatskom narodu odgovoriti je na to pitanje. Zima već predugo traje. Vrijeme je da dođe proljeće, naše hrvatsko. Ono kuca na naša vrata, htjeli mi to ili ne. Urušava se tzv. globalizirani svijet. Ne će ga spasiti ni Bill Gates ni svi naši totalitarci. Bog pobjeđuje. Gospa nam je to najavljivala kroz mnogobrojna ukazanja posljednjih stoljeća. Progledajmo i zajedno s njima oblikujmo novi, bolji svijet.
Miljenko Stojić/Vrisak.info
