Razmišljanje piše fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništvahercegovačkih franjevaca
USKRSNI PONEDJELJAK (A)
Dj 2, 14.22-32
Ps 16 (15)
Mt 28, 8-15
OBRATIMO SE I PROPOVIJEDAJMO
Ono što je Isus Krist govorio tijekom svoga naučavanja na ovoj zemlji dogodilo se. Uskrsnuo je, što nije učinio nitko prije njega niti će poslije njega. Pokazao je tko je gospodar povijesti.
Ove smo godine sve to doživjeli na poseban način. Prijeti nam neka nepoznata pošast, crkve su nam zatvorene. No, ipak to nije ono najbitnije. Što je s našim srcem, je li ono otvoreno? Na Zapadu su crkve bogato ukrašene, turisti ih obilaze, ali je malo onih koji se nazivaju vjernici i koji u njih svraćaju zbog bogoslužja i molitve. To je zato što je srce zapadnog čovjeka zatvoreno. Nije ni čudo. Prilaz vratima je zatrpao mnogočime nepotrebnim, onim što propada jednoga dana. A zaboravio je da je važnije svoje srce zatrpati neprolaznim stvarima kao što su mir, blagost, druželjubivost, pobožnost… To su neprolazne vrijednosti koje jedino donosimo svome Bogu kada se s njim jednoga dana nađemo licem u lice.
Petar, koji se bio zbunio pa je zanijekao Isusa, svjestan je svega toga i na dan Duhova ili Pedesetnice propovijeda što dalje treba činiti. Naravno da je se za onaj propust pokajao, bila je to njegova slabost a ne životno usmjerenje. Sada opominje druge da ne idu krivim putevima, već da otvore svoje srce Bogu i s njim mijenjaju ovaj svijet. Vrijedi zaista pročitati ovaj odlomak iz Djela apostolskih.
Bog je, naime, naša baština, poručuje nam psalam. Pokazat će nam put i čuvati nas. Zbog toga možemo biti siromašni raznim propadljivim stvarima, ali ćemo itekako biti bogati onim neprolaznim vrijednostima. Morat će to shvatiti i naš Zapad ili će ga jednostavno nestati. Sat već otkucava, vrijeme mu je probuditi se. Bog mu je dao slobodu i može krenuti na koju god hoće stranu. Pogriješi li nije krivica na Bogu nego na njemu samome.
Opsjenari na ovom svijetu bit će kažnjeni ako nastave svojim putem. U današnjem evanđelju vidimo kako ne žele priznati da su loše, krivo postupili nego ustraju u tomu. Lažju žele prikriti tu svoju pogrješku. Ne dopuštaju da Bog govori ovome svijetu, oni su ti koji daju dopuštenje za takve stvari.
Tako je i danas. Sve je više onih koji kažu da ova pošast nije nastala slučajno, da su ljudski prsti u nju itekako umiješani. Zlo je, dakle, nagnalo određene ljude da odbace Boga i počnu se igrati gospodara naše sudbine. Moramo ih spriječiti u tomu. Ako nismo, počnimo se moliti za obraćenje takvih i učinimo sve što je u našoj moći da to zlo zahvati što manje pojedinca među nama. Molitva je zaista najjače oružje. Sjetimo se Kraljice Mira. Uporno nam govori da se obratimo, da počnemo biti kršćani koji žive i svjedoče svoju vjeru. Daj učinimo to konačno i pokažimo na taj način snagu Isusova uskrsnuća i u ovo naše vrijeme.
Vrisak.info
