Kad bi Hrvati i Srbi doista pristali na klasičnu građansku državu, Izetbegović bi se prvi borio protiv nje. Njemu mu je puna bliža ona koja se da iščitati iz riječi palestinskoga vođe Arafata koji je jednom zgodom rekao: „Uzmi, Alija, pa makar bila kao avlija.“
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Gotovo u svim civilizacijama na cijeni su bili mudri starci koji su svojim savjetima doprinosili razboritim odlukama mlađih naraštaja. Nažalost, u BiH su u nekim krugovima na cijeni oni starci koji mudruju bez dobrih namjera.
Jedino u Bosni i Hercegovini postoji grupica staraca pod imenom Krug 99 koja čini sve da zavadi narode kako bi mogla zadržati privilegije iz Titovih vremena. Iako na prvi pogled podupiru bošnjačku unitarističku politiku, njima je doista stalo samo do njihovih vlastitih interesa. Prije svega stalo im je do zadržavanja onih privilegija koje su stekli u vrijeme Titove diktature. Istina, mudriji među njima su shvatili da se pojedine bošnjačke političke grupacije služe njihovom sklonošću jednoumlju kako bi ostvarili vlastite političke ciljeve, te su se povukli iz javnoga života. Upravo iz tog razloga skokne od vremena do vremena do njih i pokoji ortodoksni bošnjački političar glumeći da mu je drag Tito, dok u realnom životu gleda s oba u pravcu Erdogana.
Jedan od takvih je i Bakir Izetbegović koji je zadnjih dana pričao „mudrom kružoku“ jedno, dok je istovremeno sanjao drugo. Sva ta njegova priča o građanski uređenoj Bosni i Hercegovini bez konstitutivnih naroda je samo igra koja mu treba donijeti poene kod onih Bošnjaka koji mu u zadnje vrijeme okreću leđa.
Politička satira
Dobro je poznato Izetbegoviću da od građanske države koja bi pokušala umanjiti prava konstitutivnih naroda, nema ništa. Ali on to i ne želi. Njega zanima dobivanje što je moguće većeg prostora na kojem bi mogao izgraditi muslimansku državicu u BiH. Klasična građanska država bi dugoročno gledano bila velika zapreka stvaranju muslimanske državice po uzoru na Erdoganovu Tursku.
U tom kontekstu je zanimljiv njegov nastup pred „mudrim starcima“. Zna „kružok staraca“ jako dobro da Izetbegović ne misli ono što pred njima govori, pa ipak mu plješće. Isto tako zna Izetbegović da mu „kružok staraca“ ne vjeruje, pa ipak uživa u njihovu lažnom pljesku. Dobra politička satira. Čovjek bi se mogao slatko nasmijati, kad se iza svega ne bi krila vrlo opasna igra. To je i razlog da je malo publike koja u uživa u toj satiri. Ljudi su zaokupljeni egzistencijalnim problemima o kojima Izetbegović i „mudri kružok“ ne moraju razmišljati. Uostalom, glumci redovito žive bolje nego publika. Unatoč tomu nije nezanimljivo baciti pogled na Izetbegovićev govor. Rekao je u njemu podosta bedastoća koje nemaju veze s realnim političkim stanjem u demokratskom svijetu.
Građanska bez etničkih prava?
U te bedastoće spada i njegova priča da „građanski princip čuva supstancu multietničkih zajednica u BiH“. Jasno je njemu da samo uvažavanje etničkoga principa u multietničkim zajednicama vodi do ostvarenja građanskih prava svih građana. Upravo je to bio početak stvaranja moderne Švicarske u kojoj etničke županije (kantoni) odlučuju čak i o tome tko na njihovu prostoru može steći švicarsko državljanstvo. Naime, na taj način se pazi da ne dođe prisilnim metodama do etničkih promjena na štetu domicilnoga stanovništva. Uostalom, kako bi to netko mogao u multietničkoj zajednici ostvariti puna građanska prava, ako su mu zanijekana etnička? To je moguće samo u glavi „mudrih staraca“ koji još uvijek žive od sjećanja na ona vremena u Jugoslaviji kad je etničko bilo, navodno, opasnost po komunističko jednoumlje. Takva razmišljanja bi bila smiješna da nisu i opasna.
A koliko takve ideje mogu biti opasne vidjeli smo iz prošloga rata na prostoru bivše države. Taj rat je znatnim dijelom bio posljedica komunističke i jugoslavenske ideologije potiskivanja etničkoga u korist građanskoga, bolje rečeno u korist jedne etničke grupe, to jest one srpske.
„Uzmi, Alija, pa makar bila k’o avlija“
Netko bi mogao pomisliti kako Izetbegović nije naučio ništa od srpskih prozirnih igara. Osobno mislim da je njemu jako dobro jasno da bi sličan pokušaj u BiH doveo do sukoba i njezina nestanka. Zapravo, on je samo govorio ono što „kružok staraca“ želi čuti, iako je znao da mu ne vjeruju. Kad bi Hrvati i Srbi doista pristali na klasičnu građansku državu, on bi se prvi borio protiv nje. Njemu mu je puna bliža ona koja se da iščitati iz riječi palestinskoga vođe Arafata koji je jednom zgodom rekao: „Uzmi, Alija, pa makar bila k’o avlija.“ Avlija, po hrvatski dvorište, označava prostor koji vlasnik može urediti, manje-više, kako hoće. U građanskoj državi BiH Izetbegović i njegova SDA ne bi u idućih 20-ak godina imali priliku stvoriti od BiH onakvu državu o kakvoj sanjaju. A za 20 godina doći će do promjena i u islamskom svijetu u kojem politički islam neće više određivati što se smije, a što ne smije. Zato mu se očito žuri. Dakle, nije njemu do građanske države, nego do toga da ostvari svoje ciljeve na što većem prostora BiH, da avlija bude veća nego mu dva kompanjona nude. S Dodikom se ne upušta u velike prepirke, jer, nažalost, i sam naivno vjeruje da je Republika Srpska nedodirljiva. Cilj je izigrati Hrvate. Što će se u budućnosti događati između njega i drugoga kompanjona Čovića, ne zanima Hrvate puno. Važno je da se ne poigrava pravima hrvatskoga naroda i ne pokušava na njegov račun proširiti avliju.
Vrisak.info
