Kakve dojmove nosite nakon konferencije NATO-a posvećene oružju za masovno uništenje? Javnost ima dojam da su ovo pitanja iz prošlosti?!
Nažalost, mislili smo da su te teme iza nas i da se radi o uređenome sustavu, no u posljednje vrijeme sve više velikih sila izlazi iz okvira koji su uspostavljeni još za vrijeme hladnog rata. Definitivno se stvara nova struktura koja će nastojati spriječiti da terorističke skupine ili totalitarni režimi dođu u posjed oružja za masovno uništenje. Nevažno radi li se o biološkom, kemijskom ili nekom drugom naoružanju. Ključno je da se taj sustav verifikacije i kontrole ponovno uspostavi.
Postoji li u tome kontekstu opasnost za BiH s obzirom na njezine ranjive institucije?
Ne postoji zemlja koja je apsolutno sigurna i u tome kontekstu može se razgovarati o BiH. No, ne bih rekao da smo mi pod nekim izravnim pritiskom ili prijetnjom zato što se to ponajprije veže za područje sukoba. No, isto tako vidimo da zbivanja na Bliskom istoku i u Siriji ipak nisu toliko daleko te osjećamo neizravne posljedice. Naše Ministarstvo obrane i Oružane snage sudjeluju u dijelu kontrole malog i lakog naoružanja te streljiva. BiH ispunjava taj dio obveze iz regionalnog i subregionalnog nadzora.
Imali ste susret s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom. O čemu ste razgovarali?
Kratko sam razgovarao s glavnim tajnikom o NATO integracijskom putu BiH, ali i ostalih zemalja iz regije, gdje sam posebno naglasio da je posebno važna snažna poruka s početka ovoga tjedna koja se tiče Sjeverne Makedonije. Nije to bila prigoda za detaljan i dug razgovor, ali glavni tajnik odlično zna što se događa s NATO putem u BiH.
Na marginama konferencije susreli ste se sa Stoltenbergovom pomoćnicom za politička pitanja i sigurnosnu politiku Bettinom Cadenbachn. Vjerojatno je to delikatno, ali s obzirom na različita stajališta u BiH, kakva stajališta zauzimate u tim razgovorima?
Što se tiče NATO-a, njihova pozicija je vrlo jasna i izravna. Na sastanku ministara vanjskih poslova 5. prosinca prošle godine pozvali su BiH da dostavi prvi Godišnji nacionalni program, famozni ANP. Naravno da očekuju od BiH da dostavi taj dokument. Gotovo jedanaest mjeseci BiH nije na to odgovorila. Ali, poštuju i pravo suverene države da sama odluči kada će ga dostaviti. Sada je veliko iskušenje da se objasni situacija s prvim ANP-om. Kao predsjedatelj Povjerenstva za integracijski proces u NATO, rekao sam da se nacrt toga dokumenta nalazi u Tajništvu Vijeća ministara BiH od prošle godine te da očekujemo kako će ga Vijeće ministara na prvoj sljedećoj sjednici staviti na dnevni red kako bi se o njemu raspravljalo. Naravno da očekujem i da ga usvojimo. Poznato je kako postoje različita mišljenja, ali ako je pitanje slanja prvog ANP-a pitanje vladavine zakona, ranijih odluka i samoga Ustava, ne vidim nijedan razlog da ga predsjedatelj Vijeća ministara, upravo poštujući vladavinu prava, konačno ne stavi na dnevni red.
Na izvjestan način priča o protivnicima i zagovornicima ANP-a nastoji se vrlo jednostavno postaviti kao izbor između proruskih ili proameričkih stavova. Je li to tako?
NATO integracijski put treba biti suverena volja i plod našeg unutarnjeg dogovora. Suradnja, put prema NATO-u, uopće ne traži od BiH da s drugim državama ne surađuje. Put prema NATO-u znači kako mi želimo ukorijeniti vrijednosti, procese, procedure koje NATO kao politički i vojni savez propagira. To ne priječi suradnju, primjerice, s Rusijom, koju ste spomenuli, Kinom…
ANP se postavlja kao uvjet za uspostavu vlasti. Kako to komentirate i kako će se u slučaju glasovanja o tome dokumentu postaviti Hrvati?
ANP je tehnički dokument koji daje pregled aktivnosti koje će država poduzeti u kalendarskoj godini i to se dostavlja samom NATO-u. Ne vjerujem da tehnički dokument treba biti zapreka za uspostavu vlasti. Hrvatski predstavnici u vlasti očekuju da se taj dokument konačno nađe na dnevnome redu i pošalje u Bruxelles. Hrvati će za njega dići ruke. S time se ne treba više odugovlačiti. Ako je u pitanju vladavina prava, ne može se to pitanje odgađati za budućnost, nego ga odmah treba provesti.
Nedavno je Europsko vijeće poslalo poruku zatvorenih vrata Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, nakon čega su ojačane teorije kako se zapravo ne isplati provoditi reforme. Kako na to gledate?
Posljednja odluka Vijeća EU-a o otvaranju pristupnih pregovora za Sjevernu Makedoniju šalje vrlo lošu poruku, ne samo ovim dvjema zemljama, nego cijeloj regiji. No, bez svake sumnje alternative članstvu BiH u EU nema. Svaka zapreka, a ovo sadašnje stanje treba prihvatiti kao takvo, treba biti shvaćena kao novi izazov kako bismo našim partnerima u EU pokazali da mi nismo ništa manji europejci. Pitanje proširenja EU-a ne može se promatrati samo kroz ovo pitanje. Ono je slojevito. Ne odnosi se samo na činjenicu je Makedonija ili Albanija učinila dosta, ili druge zemlje zapadnog Balkana, na transformacijskom putu. Na to pitanje daleko više utječe unutarnje stanje u pojedinim zemljama Europske unije pa, ako hoćete, i trenutačno najtraumatičnije pitanje u EU – Brexit. Integracijski proces za ovaj dio Europe događa se u vremenu kada jedna velika zemlja napušta Uniju te se događa njezina svojevrsna fragmentacija.
U međuvremenu je Hrvatska dobila zeleno svjetlo za ulazak u zonu Schengena. Kako će se to odraziti na BiH u političkom, ekonomskom, u simboličkom smislu?
RH ima nacionalni interes koji je projicirala tako da želi biti dio Schengena. To za BiH u konkretnom slučaju ne bi trebalo značiti mnogo.
Nadam se i vjerujem da će to biti poticaj nama kako bismo se približili takvom sustavu, osjetili minimalan utjecaj na gospodarstvo, rad, svakodnevni život ljudi u BiH koji su prirodno, gospodarski, zemljopisno i svakako drukčije povezani s RH te prelaze tu granicu.
Vrisak.info
