Davne 1959. godine, 4. veljače u župi Prozor, na vječnu ljubav zakleli su se Danica i Mirko Drežnjak.
Njemu je bilo 26 godina, njoj 18. On nije išao po nju. Ispratio je vlastite svatove do Zelića kuće, vratio se kući i kasnije se pojavio u crkvi, na vjenčanju. Iz crkve brže-bolje kući, prije svatova. Ostatak dana proveo je u staji, namirujući goveda. Ona je došla na sanjkama nekog Mišure, skupa sa svojim sanducima u kojima je bilo ruho, piše Ramski vjesnik.
Jabuka od prve
Poljubila je prag i jabuku prebacila od prve. Ostatak dana provela je stojeći u kutu sobe, s jengom. Svatovi okićeni grotuljama od lješnjaka, a konji rupčićima i ogledalcem na čelu. Susjed Mijo je cijelu noć pjevao: “Najstarije ime Isusovo” i “Koja gora nema razgovora”. To im je bila glazba. Taj dan se čestito nisu ni vidjeli. Bila je sramota da ih vide zajedno. Tako je to bilo nekad. Bez 500 uzvanika, poznatog benda, skupog buketa, vjenčanice, odijela. Bez auta, posla i riješenog stambenog pitanja, ali uz veliko pouzdanje u Boga. I evo ih, još uvijek traju! A onda, 60 godina kasnije, repriza. Mirko je doveo Danicu ponovno pred oltar, sada u pratnji svojih šestero djece, 16 unučadi i troje praunačadi da proslave svoju 60. obljetnicu braka i zahvale Bogu na svemu lijepom i onom manje lijepom u životu. Tako njih dvoje zajedno kroz život koračaju već 60 godina, različitih temperamenata, ali istih pogleda na svijet i s istim smislom za humor. Godine su ostavile traga na njihovim licima i u njihovim kostima, ali sretni su jer su međusobno podijelili breme života i zbog malih životnih sitnica koje čine njihovu svakodnevicu.
A rođendan?
Oboje su svake nedjelje u crkvi, djed na “mušku” stranu, kod zvučnika, a baka na “žensku”. Imaju i svoje male rituale. Svaki dan skupa piju kavu, gledaju TV i mole krunicu. Da se u braku ne morate uvijek u svemu slagati, a možete odlično funkcionirati, govore i ove činjenice. Baka je pobornica zabavnih emisija, glazbe i filmova, ali djed čvrsto drži daljinski u svojim rukama i s velikom zabrinutošću prati sve političke emisije na HRT-u 4. Djed navija za Dinamo, baka za Hajduk. Često joj znade zapjevati: “Izađite na balkone, pozdravite šampione”, na što ga ona samo poprijeko pogleda i navuče rubac na uši. Često kaže kako bi voljela dočekati da Hajduk barem još jednom bude prvak, a djed joj kaže da će prije dočekati 100 godina braka. I danas zna nabrojati Dinamovu ekipu prvaka one države. Baka mu često prigovori kako to pamti, a ne može kad joj je rođendan. – Danas želimo da još dugo budu s nama, da nam budu putokaz na našim životnim putevima, da nas još dugo dočekuju i ispraćaju, sjede na čelu stola i zbijaju redove kad nam bude teško – kažu njihovi najmiliji – piše Ramski vjesnik.
