Župa sv. Ilije Proroka u Kruševu pokraj Mostara proslavila je u subotu, 20. srpnja 2024., stotu obljetnicu osnutka župe i svoga nebeskoga zaštitnika.
Jubilarno liturgijsko slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić. Uz domaćega župnika don Marka Šutala u koncelebraciji je bilo još petnaestak svećenika. Oko vanjskoga oltarišta u hladovini pokraj crkve i stećaka okupio se velik broj župljana Kruševa i njihove rodbine i prijatelja. Bile su prisutne časne sestre, sjemeništarci i bogoslovi. Župni zbor, kao i ženska klapa iz Kruševa, predvodili su liturgijsko pjevanje, a Evanđelje je navijestio don Đuro Bender, dekan Broćanskoga dekanata.
Biskup Palić je na početku svoje homilije rekao da nas danas u Kruševu okuplja 100. obljetnica ove župne zajednice, te da ovom Euharistijom Bogu zahvaljujemo za sve njegove darove, osobito one darove koje nam dijeli u ovoj župnoj zajednici.
Slaviti ovaj jubilej znači moliti Gospodina da nam udijeli dar obraćenja, međusobnog opraštanja, zajedništva, mira u našim srcima, našim obiteljima i u našim zajednicama, kazao je biskup Palić, prisjetivši se u molitvi svih osoba i događaja iz prošlosti ove župne zajednice: svih svećenika župnika u ovoj župi, svih duhovnih zvanja iz ove župe, i svih onih koji su svojom svetošću, svojom žrtvom, svojom darežljivošću, svojim svijetlim primjerom hranili i obogaćivali život ove župe.
Govoreći u nastavku homilije o svetom Iliji Proroku, biskup je ukratko podsjetio na važnije događaje i okolnosti povezane sa svetim Ilijom, te se zaustavio na događaj objave samoga Boga i iskustva Božje blizine u Ilijinom životu.
Bog nije u oluji, vihoru koji drobi brda i lomi hridi, nije u potresu niti u ognju. On je u “šapatu laganog i blagog lahora”, iskustvo je Božje blizine koje je doživio Ilija.
Prvi poticaj svima je činiti poput Ilije, tražiti Boga u tišini.
Iako je Bog nedokučiv i ne može ga se “uhvatiti”, svatko doživljava i osjeća Boga osobno.
Biskup Palić naglasio je da ipak u proslovu Ivanova evanđelja piše: Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio. Stoga je u Isusu Kristu punina i vrhunac Božje objave.
Sva naša osobna iskustva su oni trenutci kad nam Bog daje milost da ga osjetimo kao “tihi dah”: u iznenadnom osjećaju novoga poticaja, kad smo bez snage; u osmjehu drage osobe, koja nam je beskrajni Božji dar; u Božjoj Riječi iz Biblije koja mi odjednom progovori, točno za moju situaciju u kojoj se nalazim.
Ilija prorok nas danas uči da je Bog nedokučiv, ali ponekad vrlo nježno uočljiv, baš kao i zrak, kazao je biskup Palić.
“Boga ne možemo smjestiti u prirodni fenomen, ali on jasno govori Iliji. Pita ga dva puta: ‘Što ćeš ti ovdje, Ilija?’
Susret s Bogom nije odmah promijenio Ilijino duševno stanje. I dalje je očajan. I ovdje je Ilija i za nas same utjeha. Iako ponekad tako živo osjećamo Boga, iako ponekad osjećamo kao da nas Bog nosi i čvrsto se uzdamo u njega, i dalje ponekad u svome životu ostajemo bez daha. I u isto vrijeme čujemo pitanje: ‘Što ćeš ti ovdje? Što je s tobom?’
Postavimo sebi ovo pitanje, braćo i sestre? Ja kao biskup ovdje, ti kao svećenik i župnik, kao vjernik? Koji nam je cilj u životu? Jesmo li na krivom putu? Ili doista čujemo blagi i nježni Božji šapat?
Gdje god bili, što god u svome životu učinili ili ne učinili, zapitajte se s vremena na vrijeme: što ću ovdje? Što radim ovdje? U odgovoru će nam pomoći tišina kojom se Bog približava Iliji. Blagi lahor, svježi zrak za disanje. I onda postavimo sebi temeljna životna pitanja. Na temelju ovoga događaja mogu se postaviti i druga važna pitanja: što zapravo želim od Boga? Ilija kaže da bi želio umrijeti. Ali on putuje na Božju goru, Horeb. Drugim riječima, očito traži susret s Bogom. Želi nešto od Boga. A mi? Koja pitanja imamo za Boga? Na što želimo odgovor?”, upitao je biskup Palić.
Tvrdnjom kako se mi ljudi volimo skrivati u svojim špiljama; špiljama samosažaljenja, pogodnosti; špiljama, u kojima su nam neki dragi, a drugi nas ništa ne ispituju i ne traže od nas; u špiljama, kako god ih mi zvali, biskup Palić je rekao da svatko od nas treba dati odgovor na pitanje: u kojoj se životnoj špilji najradije skrivamo?
Bog i nas poput Ilije poziva da izađemo iz pećine, da stanemo pred Njim, da iskusimo ljepotu Stvoritelja i stvorenoga.
Jedino ako izađemo iz svoje špilje, iz svoje pećine samosažaljenje, udobnosti, sigurnosti iskusit ćemo Božju nazočnost i blizinu drugih. Osjetit ćemo potreban, svježi zrak, rekao je biskup Palić.
Neka ova Euharistija i ova Božja riječ bude poticaj i molitva za ovu župnu zajednicu i svakoga pojedinoga od nas, da uz Ilijin zagovor izmolimo i shvatimo:
da je Bog nedokučiv, ali nam se objavio u Isusu Kristu i daje nam da ga osjetimo na mnogo otajstvenih načina;
da nas pita i traži svaki dan od nas odgovor: što radimo ovdje?
da nas izaziva i potiče i da i mi možemo potaknuti druge: Izađi iz pećine, da osjetiš ljubav Božju i naklonost i zajedništvo braće i sestara, zaključio je svoju homiliju biskup Palić.
Na kraju svete Mise prigodnim riječima obratio se župnik don Marko zahvalivši svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja: biskupu Petru, svećenicima, pjevačima, čitačima, donatorima i svima koji su ugradili dio sebe u ovo veliko slavlje i proslavu 100. obljetnice župe, navodi Brotnjo.info.
Vrisak.info
Cestitke Zupi Krusevo!
Bilo bi lipo da je u tekstu vise o povjesti Zupe i pok. Zupnika, a ne ovog palica sta jemislio sta je reka!!