U tišini mokarskih polja, na Crkvini, leže temelji jedne od najvažnijih sakralnih građevina u Bosni i Hercegovini – ranokršćanske bazilike iz 4. i 5. stoljeća. To nije samo arheološki lokalitet, već živi dokaz da je Mokro već u 400-im godinama bilo središte organizirane kršćanske zajednice, u vremenu kada su mnogi današnji gradovi i sela bili tek šume i ledine.
Prema riječima mr. sc. Tihomira Glavaša, povjesničara, arheologa, konzervatora i istraživača sakralne baštine:
„Jedini tvarni preostatci postojanja kršćanstva u širokobriješkom kraju jest ranokršćanska bazilika u Mokrom, podignuta u dalekom 5. stoljeću. (…) To je do sada jedina sustavno arheološki istražena ranokršćanska crkva na ovom području.“
Istraživanja su potvrdila: bazilika je imala krstionicu, narteks, memoriju i troapsidalno svetište. Građena je prema uzoru na razvijene crkve ranokršćanske Europe, ali s lokalnim karakteristikama koje se smatraju jedinstvenim fenomenom, poput kasnijih stećaka.
Kako je došlo do toga da se baš u Mokrom rodila vjera?
Ulaskom Rimljana na ove prostore, iako su kršćane u početku progonili, upravo su oni donijeli kršćanstvo i kulturu te pokrstili pogansko domaće stanovništvo. Mokro je tada, među prvima na području današnje Bosne i Hercegovine, postalo žarište nove vjere i zajedništva – što će trajno obilježiti duh ovog kraja.
Upravo o toj važnoj činjenici na Facebook stranici Duboko Mokro objavljen je članak u kojem se Mokro naziva kolijevkom kršćanstva. Ova objava dodatno je osvijetlila ulogu Mokrog u vjerskoj i kulturnoj povijesti regije te podsjetila na značenje Crkvine kao duhovnog izvora cijeloga kraja.
A što se događa stoljećima kasnije?
Kada franjevci u 19. stoljeću traže mjesto za svoje djelovanje u Hercegovini, ne biraju bilo koje. Prvo dolaze na Čerigaj, u neposrednu blizinu Crkvine u Mokrom. Potom se nastanjuju i grade crkvu na Brigu, koji se katastarski i povijesno veže upravo za Mokro. Glavaš ovako piše:
„Čerigaj, gdje su se po dolasku jedno vrijeme zaustavili, nedaleko je od Crkvine u Mokrom, a isto tako i Široki Brijeg (…) nalazi se u k.o. Mokro. (…) Nije nemoguće da su ga u vidu imala i Mala braća sv. Franje kada su odlučili otići iz Kreševa i nastaniti se negdje u Hercegovini.”
To nije bila slučajnost, već nastavak višestoljetne sakralne linije. Crkva je uvijek gradila na onome što je bilo sveto – a Mokro je bilo sveto.
Danas, organizacijom manifestacije Rimski dani u Mokrom, ne slavi se samo povijest, nego i dio identiteta – kršćanstvo. Rim je bio sila oružja i graditeljstva, ali ovdje je posijao sjeme vjere koje ni Avari nisu uspjeli uništiti.
Mokro nije bilo tek dio tog puta. Mokro je izvor. Mokro nije periferija – Mokro je ishodište, duhovno, povijesno i kulturno.
Zato se s ponosom čuva Crkvina i prenosi njezina priča novim naraštajima – da znaju gdje je vjera pustila prve korijene i zašto baš ovdje, u srcu Mokrog, počinje baština jednog naroda.
Temeljeno na istraživanju mr. sc. Tihomira Glavaša: „Sakralne građevine u širokobriješkom kraju od ranog kršćanstva do kraja srednjega vijeka (IV.–XV. st.)“, objavljeno u publikaciji „100 godina nove crkve na Širokom Brijegu“.
Vrisak.info
