Odlazak u Njemačku 2013. godine za mnoge je predstavljao jedini izlaz iz financijske neizvjesnosti. Deset godina kasnije, nakon što su ostvarili stabilne karijere i osigurali egzistenciju, sve više ljudi odlučuje se na povratak.
Među njima je i mlada majka Božena Lončar, koja je sa svojom obitelji donijela odluku o napuštanju života u Njemačkoj kako bi njihov sin školovanje započeo u domovini, piše Večernji BiH.
Odlazak motiviran egzistencijom
Prisjećajući se 2013. godine, Božena ističe kako su ključni razlozi odlaska bili ekonomske prirode.
„Prvenstveno su to bila preniska primanja. Suprug je u to vrijeme radio u nesigurnim uvjetima, bez prijave i adekvatnog osiguranja, a financijska kriza koja je tada vladala činila je budućnost neizvjesnom. Ulazak Hrvatske u EU otvorio je vrata, pa je s hrvatskim dokumentima bilo puno lakše potražiti dostojanstven posao“, kazala je.
Dodaje kako je tada vladao snažan val iseljavanja: „Vladao je taj veliki val iseljeništva prouzročen nemogućnošću da se od poštenog rada išta stvori – od novog automobila do vlastitog krova nad glavom. Ja sam mu se pridružila čim sam diplomirala; povukla me jednostavna želja da budemo zajedno i gradimo život tamo gdje je to moguće.“
Od borbe za egzistenciju do stabilnosti
Na početku njihova boravka u Njemačkoj cilj je bio skroman.
„Na početku nam je cilj bio posve skroman: naći normalan posao od osam sati dnevno uz plaću od koje se može dostojanstveno živjeti“, istaknula je.
Nakon što su ostvarili stabilne poslove, uslijedio je i veći korak: „Tek kad se to ostvarilo i kad smo dobili stalne ugovore, rodila se želja za rješavanjem stambenog pitanja. Kupili smo stan čim smo stekli kreditnu sposobnost, s jasnim planom da ga što prije otplatimo.“
Ipak, veza s domovinom nikada nije nestala: „Srce je ostalo ovdje; paralelno smo uređivali svoj kutak u obiteljskoj kući u rodnom kraju.“
Neočekivan preokret i odluka o povratku
Iako su planirali ostati u Njemačkoj do mirovine, život je donio neočekivan zaokret.
„Apsolutno smo planirali ostati do mirovine i nismo mogli ni slutiti ovakav preokret“, priznaje Božena.
Presudnu ulogu odigrala je briga za djecu: „Najstariji sin trebao je poći u školu i u dubini duše vuklo nas je da svoje obrazovanje započne u rodnom kraju.“
Odluka je donesena bez odgađanja: „Rekli smo – ako idemo, idemo sada.“
Veliku ulogu odigrale su i okolnosti na tržištu nekretnina: „Dogodilo se svojevrsno ‘Božje čudo’. Iako je pandemija donijela mnogo lošeg, nama je zbog rasta cijena nekretnina omogućila da prodajom stana stvorimo kapital za povratak.“
Izazovi života u Njemačkoj
Iako je život u Njemačkoj donosio sigurnost, nije bio bez poteškoća.
„Najviše je ispaštao suprug. Rad u tri smjene i vikendima nakon deset godina postao je neizdrživ, i fizički i psihički“, kaže Božena.
Osim radnog opterećenja, nedostajala im je i podrška obitelji: „Meni je osobno najviše nedostajala blizina roditelja i onaj mirni trenutak za kavu.“
Dodaje kako ni razvijen sustav ne može nadoknaditi osjećaj usamljenosti: „Sustav je socijalno izvrstan, ali ta financijska sigurnost ne može nadoknaditi osjećaj društvene izoliranosti.“
Teška odluka, ali sretna djeca
Odluka o povratku nije bila laka.
„Bilo je iznimno teško, to je bila jedna od najtežih odluka u našem životu. U početku nisam bila za to jer nam je sve bilo posloženo“, priznaje.
Ipak, djeca su bila prioritet: „Napravili smo listu prioriteta na kojoj su djeca bila na prvom mjestu.“
Najveća potvrda ispravnosti odluke bila je reakcija djece: „Djeca su neusporedivo sretnija i to je zapravo naš najveći dobitak.“
Posebno ističe iskustvo starijeg sina: „U Njemačkoj je imao poteškoća u vrtiću… ovdje je potpuno procvjetao. Ta dječja radost ne može se platiti nikakvim eurima.“
Što im danas nedostaje?
S vremenom se nostalgija smanjila.
„Kako vrijeme odmiče, sve je manje toga. Možda ponekad nedostaju veliki zabavni parkovi i zoološki vrtovi“, kaže.
Ipak, naglašava prednosti života u domovini: „Ovaj naš opušteniji način života pruža neku vrstu mira koju tamo nismo imali.“
Pokretanje vlastitog posla
Po povratku, obitelj Lončar odlučila je pokrenuti vlastiti obrt.
„Imali smo početni kapital od prodaje stana i htjeli smo stvoriti nešto svoje“, objašnjava.
Njihov posao temelji se na kreativnosti: „Odlučili smo se za personalizirane darove – izradu ukrasnih natpisa, plakata, graviranja.“
Danas bilježe rast: „Krenuli smo u cilju da zaradimo za jednu pristojnu plaću, a danas naš pogon ima već četiri stroja.“
Njemačka disciplina kao prednost
Radno iskustvo iz Njemačke pokazalo se korisnim.
„Njemačka nas je naučila disciplini i ranojutarnjem ustajanju“, kaže Božena.
No, razlike u mentalitetu su očite: „Tamo sve ide po dogovoru mjesecima unaprijed, dok se ovdje klijent često u zadnji tren sjeti da mu nešto hitno treba.“
Izazovi poduzetništva
Na kraju, Božena uspoređuje dva načina života.
„Kad si sam svoj gazda, apsolutno sve ovisi o tebi i tvojih deset prstiju“, ističe.
S druge strane, ni život u Njemačkoj nije bio bez opterećenja: „Ni posjedovanje stana u Njemačkoj nije bajka; pričuve su ogromne, a iznenadni troškovi mogu biti vrtoglavi.“
Zaključuje kako oba puta imaju svoje izazove: „Ponekad je lakše biti radnik i odraditi svojih osam sati, ali ovdje gradimo vlastitu budućnost.“
Vrisak.info
