Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je fotografiju novina staru 146 godina o proslavi srebrenog pira u Hercegovini.
Narodni list (U Zadru, subota 10. svibnja 1879. God XVIII br. 37.) izvještava o proslavi srebrenog pira cara Franje Josipa I. i Elizabete na Širokom Brijegu 1879. godine.
Tekst iz novina od 28. travnja. 1879. godine prenosimo u cijelosti:
Već je gotovo pol godine, kako je smješćena 10. satnija 44. pukovnije Albrechtove u ovaj franjevački samostan, što je dakako nemali teret biednim Franjevcima.
Ali oni ipak smireno i spokojno sve podnose ne samo, već u svakom slučaju pokazuju srčanu odanost i privrženost prejasnoj kući Absburskoj.
I ovih dana dogovorno s gospodinom Minstigerom i c. k. satnikom, naš revni župnik Šimun O. Martinović učini da ujedno narod i vojska što najsvečanije proslave dan srebrnoga pira kraljeva.
Netom narodu bi po župniku razlumačena svečanost, i ugleda večerom 23. travnja kako sjajnom svjetlošću franjevački samostan odsjeva na divnomu Širokome-briegu, kao alem na kraljevoj glavi, u taj čas sva čarobna okolica osjevnu od mnogobrojnih vatara što na raznih glavicah i brežuljcih narod zapali svom kralju u slavu.
Sutradan premda nepogodno vrijeme, narod ipak hrli k hramu božjemu, koji biše ukusno okićen osobitom brigom satnika Minstigera. Na prvo ulaska u crkvu sritaše narod veličanstven slavoluk, što ga na ulasku u dvorište samostansko svojom vještinom priredio spomenuti satnik. U sredini slavoluka odsijevaše slika njihovih velečanstva uz razne carske zastave, a napram istih na velikim vratim samostana treptijaše hrvatska trobojnica.
Mimo sve pako divan prizor predstavljaše izvanska kapelica na briegu, u kojoj se misa govori kad je pogodno vrijeme, a to rad tjesnoće crkvice, kojoj kad se temelji mećaše, tursko barbarstvo nedopusti da se pram množini naroda podigne.
Ovu na pročelju krasan slavoluk rešaše u trouglastu obliku; a u sredini i o uglovih divnoga slavoluka visahu slike njihovih veličanstva; iznutri pako povrh žrtvenika sve je bilo lovorom izkićena, ter nad žrtvenikom, posred zelenog lovora blistaše se slika njihovih veličanstva.
U ovoj kapelici se je imala služba božja obaviti; al s nepovoljna vremena bila je u crkvi. Posli svečane službe božje sa blagoslovom, u prisutnosti silna naroda i vojske, Šimun O. Martinović sa svojima redovnicima čestita satniku i inoj gospodi. Satnik se najučtivije zahvali pozivljuć na gostbu čitavu obitelj redovničku. Uz to dođe i glavar seoski sa nekoliko otmenijih ljudi, ter i on čestita satniku i ostaloj gospodi. Satnik pozove i glavara Iliju Sliškovića na gostbu.
Gostba bi priređena u prostorijam samostanskoga blagovališta. U vrijeme nazdravica, najprije nazdravi satnik Minstiger, osobito iztaknuvši kako premilostivi vladar nije žalio ni krvi svojih naroda da izbavi ovaj mučenički narod izpod varvarskoga turskoga jarma.
Na ovu nazdravicu odzravi naš častni rodoljub Lujo O. Radoš, iztaknuvši najdublja čustva odanosti, privrženosti i podložnosti na ime svih sveštenika i puka katoličkoga u Hercegovini za slavni dom Ausburgski, a poimence za vitežkoga svoga kralja Franu Jozipa I.a, te na svrhu zanosno reče, da kao što mu se bliesta na glavi kruna Venceslava i Stjepana, tako da mu sja ona Krešimira i Zvonimira.
Uz to uzkliknu gosti trokratnim živio, te uz još nekolike nazdravica častnicim i hrabroj vojsci svi se srčeno oprostiše.
Izdavač i urednik: Juraj Biankini / Tiskara: Brzotisak Narodnog lista / Broj stranica: 4 / Datum: 10. svibnja 1879. / Lokacija: Zadar / Zemlja: Hrvatska. / Arhiv: Sveučilište u Zadru, Znanstvena knjižnica.
Vrisak.info
