NK Široki Brijeg, jedna je od četiri momčadi iz BiH koja igra prvo izdanje Europske Konferencijske lige. Navijači su do zadnje utakmice čekali što će se dogoditi. Na kraju su se uspjeli plasirati iako je put bio prilično težak. Osim toga, momčad s Pecare je osvojila tisuću bodova na vječnoj ljestvici najelitnijeg ranga BiH nogometa. O tome kako je momčad doživjela prošlu sezonu i kako se pripremaju za buduće natjecanje u razgovoru za Dnevnik.ba govori trener NK Široki Brijeg Toni Karačić.
Iza Vas je duga i teška sezona u kojoj je Vaš klub izborio izlazak u Europu. Kako je izgledao put Širokog do europskih natjecanja?
Da, sezona iza nas je bila zanimljiva. Generalno, u Premijer ligi, negdje smo bili do kraja u utrci za prvaka. Bila je isto tako i borba za Europu. Mislim da su gledatelji mogli jednim dijelom uživati u neizvjesnosti. U Premijer ligi je kako su spomenuli “velika četvorka”, Sarajevo, Željezničar, Široki i Zrinjski, a tu su Velež i Borac sigurno samim dolaskom u Premijer ligu i svojim ambicijama pridonijeli i nekoj neizvjeznosti. Posebno pričam o Veležu, koji je odigrao jednu jaku dobru sezonu, na kraju uspješno. Mi smo imali jednu turbulentnu sezonu. Osamnaest igrača nas je napustilo. Ali na kraju kao što su rekli, igrali smo i najljepši nogomet u prvom dijelu sezone. Da nismo uspjeli u utrci za Europu, ne bi to bilo ni nama neko veliko zadovoljstvo. Ovo je jedna dobra nagrada za igrače, za naše navijače i naravno sa nas koji smo bili u služnom stožeru.
Jedan od trenutaka prošle sezone koji bismo mogli istaknuti je kada ste, zbog korona virusa, morali pozvati igrače iz mlađih sastava NK Široki Brijeg. Mladi su nogometaši vrlo dobro reagirali. Kako komentirate tu igru i rad mladih igrača?
To je bila neka neplanirana situacija koja se dogodila zbog okolnosti i korone. Bili smo doslovno primorani igrati s klincima. Na kraju taj bod je bio jako bitan u našem konačnom plasmanu i to će ostati kao neki dobar trenutak. Znate što? Ljudi, općenito u nekoj teškoj situaciji kukaju i žale se, a ja mislim da uvijek postoji nekakav način da možeš doći do nečega. To ne smije biti pravilo, ali da postoje mogućnost sigurno da, i to je jedna potvrda u ovoj utakmici.
Sigurno je bilo jedno veliko iskustvo tim momcima i svima nama. To je potvrda isto tako dobrog rada naše škole i da su ti klinci odgovarali doista kvalitetno u tom trenutku. Jer mora se uzeti u obzir da su tada naša djeca bila predzadnja u juniorski ligi. Apsolutno je ta utakmica bila dokaz da oni vrijede i mogu puno više i to su potvrdili. Poslije su u juniorskom prvenstvu sigurno bili puno kvalitetniji i bolji.
Vaš prvi protivnik u novoj UEFA-inoj Europskoj konferencijskoj ligi je K.F Vllaznia Shkoder iz Albanije. Kako ih doživljavate kao protivnike?
Od strane UEFA-e mi smo postavljeni kao nositelji ali kvaliteta našeg protivnika sigurno nije zanemariva, radi se o momčadi koja je osvojila isto bodova koliko i prvak Albanije, znači viceprvaci su. Ali, bez obzira na to, ova utakmica može potvrditi neku našu snagu kako u Europi, tako i u najavi nove sezone Premijer lige. Naravno, mi očekujemo i naš cilj je prolazak u sljedeći krug.
Ove sezone ćete otvoriti ligu hercegovačkim derbijem protiv Zrinjskog. Koji su vaši ciljevi za ovu sezonu? Mislite li da će na Široki utjecati što je ova utakmica odmah po povratku s europskog natjecanja?
Ciljevi su uvijek visoki. Postoje stare parole „u zdravom tijelu zdrav duh“ i „važno je sudjelovati“. Ali, ako ti je svejedno, onda ne možeš doći do cilja. Za utakmicu protiv Zrinjskog, sve je ovisno od utakmica Europe i kakve će biti. Iskreno ne volim davati neke najave. Kažem, vidjet ćemo kako bude situacija s tom utakmicom i onda ćemo biti pametniji.
Pred Vama je još jedna sezona s Širokim, klubom gdje ste počeli karijeru kao igrač. Kakvi su Vaši osjećaji prema klubu?
Kao igrač i poslije kao trener, sudjelovao sam, posebno apostrofirano, u omladinskoj školi i u rastu kluba. Bio sam praktično, u sportskom dijelu, jedan od sudionika. Široki je jedan dobar primjer „malog kluba“ koji ništa nije imao, ni infrastrukturu, ni neku povijest na nekom profesionalnijem nivou i onda je došao do jedne od najboljih razina. To, iskreno, godi. U tome je kontinuirani rad što znači da bez stanke potvrđuješ kvalitetu. Taj epitet imaš i na osnovu rezultata, na osnovu infrastrukture, organizacija i omladinske škole. Kao sudionik toga, srce mi je puno i osjećam još više prema tom klubu. Ne samo ja, nego puno nas u klubu osjeća se kao kući. Moj moto je, gdje god radiš budi maksimalno angažiran, ali opet kada je to sve doma, onda se javi i neka posebna emocija.
Navijači se vraćaju na stadione. Imate li neku poruku za njih?
Posao koji radimo daje nam mogućnost da uveselimo navijače. Da, imali smo predzadnju utakmicu mogućnost da nas bodre. To je nešto posebno, ta podrška za klub s tribina. Čak je bolje i protivničke navijače čuti nego prazan stadion. Što se tiče naših navijača koji su uvijek podržavali naš klub, sigurno da ćemo uvijek nastojati da budu još sretniji nego što već jesu s nama. Samo treba strpljenja.
Vrisak.info