Koliko često ste čuli svojeg mališana kako, posve zaokupljen igrom, izgovara neke rečenice kao da se igra u društvu. Naravno da je posve normalno da dijete, igrajući se, oponaša neke životne situacije i ponavlja neke rečenice koje je čulo. No to ne znači da ima izmišljenog prijatelja.
Ma što mislili o tome, mnogi svjetski dječji psiholozi smatraju da je izmišljeni prijatelj divan način da dijete iskaže svoju kreativnost.
S takvim se stavom slaže i psihologinja i NLP trenerica Kristina Bačkonja, koja ističe da su izmišljeni prijatelji normalna i česta razvojna pojava i nisu znak psihičkog poremećaja, piše portal 24sata.hr.
– Čak 65 posto djece ima imaginarnog prijatelja, a najčešće se javlja između 2,5 i 3,5 godine, a ta faza može trajati čak do 9. godine. U predškolskoj dobi se češće javlja djevojčicama nego dječacima, dok je u školskoj dobi podjednaka u djece obaju spolova – kaže psihologinja i dodaje da se može raditi o više izmišljenih prijatelja te da ne mora uvijek biti riječ o ‘ljudskom prijatelju’ nego mogu to biti i životinje.
Naša sugovornica pojašnjava da, iako pojava imaginarnih prijatelja roditelje može zbuniti i zabrinuti, pokazalo se da je aktivna igra uloga koja se manifestira kroz igru s imaginarnim prijateljem pozitivna za razvoj djeteta te mu pomaže u svladavanju osjećaja koje ne razumije.
Jedno je istraživanje također pokazalo da najčešće ‘prijatelje’ izmišljaju djeca koja imaju sposobnost uživjeti se u poziciju drugog.
– Često su upravo ta djeca socijalno inteligentna, imaju manje kompleksa i uživaju u društvu. Postojanje imaginarnog prijatelja zapravo upozorava na zrelost djeteta te mu omogućava bolji emocionalni i kognitivni razvoj, kao i razvoj kreativnosti – kaže Bačkonja i dodaje da djelomičnu odgovornost za pojavu izmišljenih prijatelja imamo i mi, odrasli, jer od malena djeci dajemo plišane životinjice, pričamo bajke, pokazujemo im crtiće i filmove pune izmišljenih likova.
– Izmišljeni prijatelj često nadoknađuje neku djetetovu potrebu što ne znači nužno da roditelji nešto pogrešno rade. Dijete si tako može nadoknaditi prijatelja koji se možda odselio u drugi grad. Mogu se javiti jedincima i prvorođenima zbog nedostatka vršnjaka ili djeci kada dobiju brata ili sestru, jer je tada uglavnom većina pažnje usmjerena novom članu – napominje stručnjakinja.
Ako je dijete bilo izloženo nekoj stresnoj situaciji, napominje naša sugovornica, ono se može kroz igru s imaginarnim prijateljem suočavati s novonastalom situacijom. Naime, djeca ne mogu sve svoje osjećaje shvatiti i izraziti riječima pa frustracije koje imaju u sebi često prenose na vanjski objekt odnosno u ovom slučaju na imaginarnog prijatelja.
Iz svega navedenog, napominje Bačkonja, evidentno je da je pojava imaginarnog prijatelja u životu djeteta zapravo korisna, te bi se i roditelji trebali opustiti i prihvatiti ‘prijatelja’ kao da je stvaran jer je djetetu zaista stvaran. Ako roditelji odbijaju vjerovati djetetu te ne uvažavaju djetetova ‘prijatelja’, i dijete se osjeća odbačenim.
Pripaziti treba ako se ‘prijatelj’ zadrži i nakon djetetova polaska u školu, ako sputava razvojne aktivnosti djeteta kao što su igra, škola, odnosi s vršnjacima – u tom slučaju roditelji bi trebali potražiti stručno mišljenje.
Vrisak.info
