Nije sigurno koliko će efekta imati porez na slatka pića i koliko on može pridonijeti da se smanji pretilost i rizik od dijabetesa kod djece.
Puno bi važnije bilo educirati i prosvjećivati roditelje, ne samo o štetnosti previše šećera u prehrani, nego i o štetnosti pretjeranog unosa masnoća, kao i činjenice da je za zdravi razvoj izuzetno važna tjelesna aktivnost, kaže prof. dr. Miroslav Dumić, naš ugledni pedijatar endokrinolog. Glavni problem su nepotrebne kalorije koje dijete unosi u organizam, a uz oprez oko toga koliko nepotrebnog šećera unosi u organizam, trebamo znati da jedan gram masti sadrži i više kalorija od jednog grama šećera, upozorava.
– Kad su u pitanju djeca, to dvoje u mnogim slatkišima često dolazi u kombinaciji, a posebno su opasni nutela, sladoled, kremasti kolači poput čokoladne torte, ili bomboni s punjenjem i slično, upozorava dr. Dumić. Fast food prehrana nije problem samo zbog šećera i masnoća koje sadrži, nego i zbog toga što sadrži začine i pojačivače okusa koji potiču onoga tko ih konzumira da pojačano piju, pri čemu djeca uglavnom više ne piju vodu, nego različite vrste slatkih pića. Dakle, osim svijesti o visokom udjelu dodanog šećera u mnogim namirnicama, treba voditi računa o tome da se takve kombinacije ne nalaze prečesto na djetetovom meniju, ali i da se kalorije koje tako unesu potroše kroz aktivnost, upozorava pedijatar, piše portal 24sata.
– Mobiteli, Internet, TV, play station i slične igrice dovele su do toga da se djeca gotovo uopće ne kreću. Roditelji bi ih svakako trebali poticati da se više bave sportom i da češće borave vani, na svježem zraku, zaključuje dr. Dumić.
– Većina zemalja koje su uvele porez na slatka pića bilježi pozitivne rezultate, pa mislim da je on sasvim opravdan. Ako će smanjiti potrošnju sokova koji inače gotovo da i nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost, a prepuni su šećera, umjetnih boja i aditiva, to može biti vrlo korisno za zdravlje građana, kaže voditeljica Sektora za prehranu i dijetetiku u KBC Zagreb, mag. nutricionizma Eva Pavić. No, dodaje kako bi za bolje efekte svakako trebalo više raditi na osvještavanju roditelja o tome koliko su razni pekarski proizvodi, krafne, lisnata tijesta, keksi od bijelog brašna često puni aditiva loši za zdravlje.
– Roditelji bi trebali biti svjesniji toga što čak i male količine takve hrane koje dijete konzumira od ranog djetinjstva mogu učiniti njegovom organizmu. Posljedice se neće vidjeti za godinu, ali ako dijete svakodnevno jede neke od tih loših namirnica, pogotovo ako među njima bira ono najgore, to se kroz desetak godina mora odraziti na zdravlje i u odrasloj dobi će to sigurno na neki način platiti, kaže Eva Pavić. Dodaje kako upravo tome treba zahvaliti činjenicu da se neke bolesti koje su ranije bile povezane sa starijom dobi sada javljaju u 40-ima ili 50-ima, kao što su dijabetes, ili neke vrste raka, kao i nekih kardiovaskularnih bolesti.
– Jasno da djetetu nećete zabraniti baš sve slatkiše, no dobro je početi gledati deklaracije. Na primjer, kada biramo sladoled, najčešće ga biramo prema cijeni, a ako pogledate deklaraciju, među najjeftinijima su oni koji imaju najviše bojila i aditiva koji su štetni za organizam, upozorava sugovornica. Posebno su opasne, dodaje, namirnice koje sadrže zamjenu za šećer, tzv. glukozno-fruktozni sirup, koji proizvođači koriste jer je jeftiniji od šećera i izaziva ovisnost o hrani koja ga sadrži, a dokazano je da dovodi do razvoja masne jetre i gihta.
– Osim toga, s djetetom treba dogovoriti mjeru, odnosno ako će pojesti sladoled, onda taj dan ne bi trebalo dobiti i kupovni sok, kekse i čokoladu. Preporuke kažu da bi unos kalorija koje dobivamo iz šećera trebalo smanjiti na približno 5 posto ukupnog dnevnog kalorijskog unosa, pri čemu treba uzeti u obzir svu hranu koju konzumiramo. Kad gledate tako, onda bismo zapravo trebali jesti isključivo zdravo, odnosno nema puno prostora za grickalice, kekse, kolače i slatkiše, pa treba voditi računa da se dijete zasladi jednom u danu, ne jede pekarske proizvode umjesto doručka i ručka te da jede više voća i povrća, kaže nutricionistica.
– Država bi, s jedne strane, pravilnicima mogla odrediti koliko šećera smije sadržavati određena hrana na tržištu. Industrija tu može učiniti puno smanjivanjem udjela šećera u svojim proizvodima, no roditelji imaju presudnu ulogu u poticanju djece na zdrave i kvalitetne obroke, umjesto praznih kalorija koje vode debljanju, a onda i povećanom riziku od niza bolesti u odrasloj dobi, zaključuje.
Vrisak.info
