Postoje te smrti koje nas sigurno dotaknu jače i bolnije. Postoje te smrti za koje nikada ne saznamo, ne čujemo odjeke plača za njima, ne osjetimo tugu koje one prouzroče. No tragična smrt trinaestogodišnje Gianne i njenog planetarno popularnog oca Kobe Bryanta nešto je na što se ne može ostati ravnodušan. Posebno ako ljubitelj sporta, posebno košarke kojoj je popularni „Mamba“ dao sve što je imao.
Popodne je bilo narušeno porazom hrvatskih rukometaša koji su na kraju ipak ponosno oko vrata stavili srebrene medalje koje prije prvenstva objektivno nije nitko vidio na njihovim grudima. I onda se odnekud pojavila vijest koja se, kao i sve loše vijesti, proširila brzinom požara. Poginuo Kobe Bryant? Ma to je neka greška, Kobe ne može poginuti? Nažalost, Kobe, njegova 13-godišnja kći i još 7 ljudi poginuli su u padu njegovog privatnog helikoptera negdje u kalifornijskim planinama. Nedugo zatim internet su preplavili izrazi sućuti od strane svih relevantnih sportaša, medijskih ličnosti, sportskih kolektiva.
Bez ikakve floskule cijeli svijet tuguje za Mambom, njegovom kćeri i za ostalih sedmero poginulih. Bryant je nesumnjivo bio jedan od najvećih košarkaša koji su ikada igrali ovu igru, bio je jedan od najvećih sportaša koje smo imali čast i zadovoljstvo gledati za naših života. Njegov nadimak Mamba dobio je na osnovu svog ubojitog instikta, instikta čovjeka koji nikada nije priznavao poraz i koji nije propuštao priliku da vas, u sportskom žargonu naravno, ubije i pokopa.
Od mali milijun primjera koji bi mogao potkrijepiti tu tvrdnju možda će sve iznad napisano oslikati slijedeći. Igrala se šesta utakmica NBA finala 2008 godine u kojoj su Boston Celticsi na 6 minuta do kraja imali čak 42 koša prednosti nad Lakersima. Tadašnji pomoćni trener Celticsa Tom Tibedaux rekao je Docu Riversu, glavnom treneru, kako bi bilo dobro da napravi izmjene i izvuče startere iz igre. Rivers je pogledao na teren, vidio da je Kobe još u igri te odgovorio svom pomoćniku: „Tek kada Phil Jackson izvede Kobea, ja ću izvesti startere“. Tibedaux je zbunjeno pokušao Riversu objasniti da je prednost Celticsa sigurna ali Rivers je bio odlučan: „Ne dok je Kobe na parketu“!
Nakon što je Jackson izveo Bryanta tada je i Rivers povukao svoju startnu petorku na klupu a kasnije je taj potez objasnio time da je Kobe igrač protiv kojeg ni prednost od 40 razlike nije sigurna. Eto koliko je bio fantastičan igrač Kobe Bryant.
Vijest o smrti Kobe Bryanta neodoljivo je podsjećala na vijest iz lipnja 1993. godine, kada se na radio prijemnicima, kroz masu vijesti o ratu i stradanjima ljudi te zle godine, probila vijest da je negdje kod njemačkog Ingoldstadta poginuo Dražen Petrović. Šok i nevjerica. Taj 07.06.1993. bio je ponedjeljak, 26.01. bila je nedjelja. Dražen i Kobe. Neumoljivi podsjetnik da i besmrtni umiru.
Ako ništa, postoji jedna stvar u koju smo sigurni. Ta da je negdje gore, na nebu, Veliki Trener, onaj glavni, koji odlučuje kad će nas izvesti iz igre, oformio fantastičnu rotaciju na mjestu beka šutera. Kobe i Dražen. Nema straha za rezultat. Poput bivšeg hrvatskog reprezentativca i košarkaša Blazersa i Netsa, Kobe Bryant velika je sportska ikona. I njegova smrt teško može bilo koga ostaviti ravnodušnim. Utjehe za njegovu obitelj nema, ali njegovi lik i djelo sigurno će živjeti dok bude košarke i dok bude ljudskog roda. Jedan od najvećih. Rest in peace Kobe, piše pogled.ba.
Vrisak.info